Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zajedno sa glavnim sponzorima, i uz priloge mnogih drugih predstavljamo:
Po romanu Alfreda Döblina,
film iz 13 delova s epilogom.
Pa, Biberkopf, ima li neki problem?
Ne, ne. Samo sam izašao po pivo.
Moram da popijem još.
Da, pivo.
Mogu li sad da dobijem svoje mlekce? Ili treba prvo da šutnem vedro?
Evo nje opet.
Ceo božji dan. Ništa joj drugo nije na umu
nego da gnjavi momka.
Ona je bila dobra žena.
Kako se čovek može promeniti.
Ništa drugo nema na umu sem da gnjavi čoveka.
Vaše mleko će biti odmah spremno.
Dobar dan, gospođo Greiner.
Dobar dan, gospodine Greiner.
Treba mi ponovo nova isporuka.
Gospodine Biberkopf. Vi to radite jako brzo.
Kad vam nešto treba, onda vam treba, zar ne?
Kako ste vi u pravu, gdine Biberkopf.
Kako ste vi u pravu.
Možete mi dati odmah celu flašu.
Ma neka ide dođavola.
Naravno.
Bojim se da više nemamo rakije.
Postaćemo antialkoholičari.
A stari Greiner samo pije i drema.
Šta bi trebalo da radi tvoj čovek sad kad je nezaposlen?
Većina momaka danas samo hoda unaokolo.
Kako ste vi u pravu, gospodine Biberkopf.
To je baš ono što i ja mislim.
Jednu stvar koju ne razumem
je zašto oni rade tamo preko.
Gde?
U prodavnici obuća preko puta.
Četiri velika izloga, sve je tip top.
Ali ja tamo nikada nisam video ni jednog kupca.
Oni drže zaposlene šest devojaka da ih opslužuju.
To jest ako imaju koga poslužiti.
Imaju 80 maraka po glavi mesečno.
A ako bude dobro, i kada ostare i posede
imaće 100.
Prodavnica cipela pripada staroj gospođi Grillmann.
Nekada je sve bilo sasvim normalno.
Izlozi nisu bili toliko veliki. Nije bilo tako visokoparno.
Onda se ona udala za poslovođu.
Nakon toga, ona spava pozadi i nije joj dobro.
On je zgodan muškarac.
On je napravio prodavnicu ovaka kakva je,
a nema još ni 40.
A u tome je i uzrok nevolja, gospodine Biberkopf.
Ponekad on dolazi kasno kući, a ona leži budna.
Ne može da zaspe od jada.
Tako je kad se udaš za muškarca koji je mlađi od tebe.
- Živeli. - Živeli.
Četvrta knjiga: Šaka ljudi u dubini tišine
Za debljinu je važna ishrana:
Salo prekriva koštane izraštaje i š*** tkivo ispod sebe od pritiska i udara.
Zato mršavi ljudi pate od bolova u nogama dok hodaju.
Daj nam još jednu flašu.
I njemu.
Jedno pivo nije ništa.
- Ne. Jedno pivo nije ništa. - Ne možeš da stojiš na jednoj nozi
Izuzev ako te nisu upucali u ratu, ali to inače nije normalno, zar ne?
Pa...
A pored advokata
bila su sva debela bračna para.
Brat i njegova žena
i sestra sa svojim mužem. I još imaju i bolesnu devojčicu.
A pored njih živi mladi pekar sa svojom ženom.
Ona je opera... Operator.
Da, operator na štampaču.
Ima upalu jajnika. On mi je to rekao.
Oh, da?
Ona ima upalu jajnika. Žena.
Šta njih dvoje imaju od života?
Pa, najpre imaju jedno drugog.
A prošle nedelje,
pozorište i film, a ponekad sednicu društva,
i posetu roditeljima, i...
I ništa više?
Kao da to nije dovoljno, gospodine Biberkopf.
Da ne spominjemo lepo vreme,
i loše vreme,
grejanje uz peć, doručak i ostalo.
Šta vi imate od života,
i svi ostali, kapetani i generali?
Šta iko ima od života?
Dajte da se ne zavaravamo!
Desno od njih živi advokat, Löwenhund,
pravi tvrdica.
Ima čistačicu koja riba pod u njegovoj primaćoj sobi.
Do usisivača gospodin pravnik još nije stigao.
A momak još nije ni oženjen!
Čistačica riba i snažno trlja. Užasno je mršava,
ali veoma gipka za nekog ko ima dvoje dece.
Da, gospodine Biberkopf, to je za vas škrtost.
Ja opovrgavam pretpostavku koju je sačinio okružni sud
da se divlji zec u vojvodstvu Saska Altenburg
ubraja među lovnu divljač.
A sa zadnje strane živi konobar sa svojom verenicom.
Lep nameštaj. Plinski svećnjak sa staklićima.
On je kod kuće do 2 popodne Spava i svira citru.
Njegova žena radi u nekoj robnoj kući
kao nadazornik ili nešto slično, ili bar ona tako govori.
On je već bio oženjen ranije,
ali prva žena mora da ga je užasno varala.
Uvek joj je uspevalo da ga uteši
Na kraju joj je pobegao.
U brakorazvodnoj parnici,
on je proglašen krivim zato što je pobegao.
Nije mogao da dokaže da ga je ona varala.
Onda je sreo sadašnju verenicu koja je tražila muškarca.
Znate na šta mislim?
To je uvek isto. Ona je ista kao njegova prva žena,
potpuno ista,
samo malo pametnija.
On čak ni ne primeti kad ga ona prevari.
- To nije moguće. Tačka.
Ja se čvrsto nadam da ću moći da vas posetim seledeće srede
i molim vas da se strpite do tada. S poštovanjem vaš...
Gospodinu Tollmannu:
U predmetu vaše ćerke, moram da zamolim dalji honorar
i to 200 maraka.
Prihvatam isplatu u ratama.
A iznad njih, desno do Baumannovog stana,
živimo mi. Greiner ovde vodi administraciju.
On je zaista dobar. On se uzdržava od pića,
ali ponekad sebi dopusti da se zaista otkači.
Preduzeća za nadzor i zaštitu štite sve,
obilaze, prolaze,
postavljaju satove, uzbune,
nadglednička i čuvarska služba za grad Berlin i okolinu.
Nemačka pripravnost,
Pripravnost za grad Berlin,
i nekadašnji Nazorni odeljak
Privrednog udruženja berlinskih posednika,
Udruženi pogon, Nadzorna centrala Zapad,
Preduzeće za zaštitu."
"Sherlock Holmes' sabrana dela
Conana Doylea.
Preduzeće za nadzor za Berlin i okolna mesta.
Perionica. Iznajmljivanje rublja Apollo.
Perionica Adler preuzima sve sitno i lično rublje,
specijalitet fino rublje za gospodu i dame."
- Lična odgovornost za polne bolesti: Vrhovno zemaljski sud, Frankfurt, 1C5.
Prihvatljivost polnog opštenja
kod oženjenih muškaraca može biti predmet nižih kriterijuma.
Pravno govoreći, međutim, treba priznati
da ne postoji lična odgovornost.
Vanbračni polni odnosi, kako Staub kaže:
"pretstavljaju ekstravaganciju
koja je spojena s opasnošću..." zapeta,
"i svako ko je uključen u ovu ekstravaganciju..." zapeta,
"mora snositi opasnost."
U skladu s ovim pravilima,
obolenje prouzrokovano vanbračnim polnim opštenjem
službenih lica oboljenjem
prouzrokovanim grubim nemarom...
Izvinite, gospođo, ali...
Da?
Pa...
Ja samo...
Ne znam... Vidite...
Ušli ste ovde i...
Šta to treba da znači?
Nešto nije u redu?
Vi ste mi namignuli, zar ne?
Naravno...
Ja sam vam možda namignuo, ali...
Da li to znači da nećete?
Oh, sjajno!
Prvo namigujete. Onda se povlačite.
Oh, šta me se tiče?
Mlitav kurac!
A na drugom spratu,
je jedan starac. on ima 64,
stolarski predradnik. On je ćelav.
Njegova ćerka je raspuštenica. Ona vodi njegovo domaćinstvo.
On se obruši niz stepenište svako jutro.
Srce mu je slabo. Mogu to da vidim.
Povremeno se ovde napije.
On će uskoro na bolovanje:
"Koronarna skleroza," kaže on,
i "myodegeneratio cordis."
Zapamtila sam te reči, iako su veoma teške.
Nekad je bio je veslač.
Ali šta može sada?
Uveče čita novine i zapali lulu,
dok njegova ćerka blebeće na hodniku.
Ona je prava torokuša.
Ovo mora da sam uradio ja.
Šta sve čovek nosi naokolo u stomaku.
Paučina
u sivom uglu.
Ti ne mogu loviti miševe.
Hteo bi da pijem vode.
Šta je koga briga
Šta ja radim?
Koga se to tiče?
Ako mi se spava, onda ću da spavam
neću da se mrdnem do prekosutra.
Ako mi se kunja,
kunjaću tako do prekosutra.
Koga se to tiče?
Šta je koga briga šta ja radim? Da?
Čuo sam kako povraćete sinoć.
Izgledalo je strašno,
ali pomislio sam da po noći
nije bilo načina da vam pomognem.
Tako da nisam došao.
Kao prvo,
ti si idiot,
otkud tebi pravo da meni bilo šta kažeš?
Drugo,
Ako sam ja izabrao da ostanem u ovoj smrdljivoj rupi od 8 do 12,
koga se to
tiče?
Ne brinite zbog ovog.
Počistiću.
Naučio sam to u ratu.
Bio sam bolničar.
Morao sam da čistim gore stvari od ovog.
To mi zaista ne smeta.
Da li si
izgubio srce u prirodi?
Nisam izgubio moje srce tamo,
ali osetio sam kao
da me povlači biće praduha,
kad sam stajao naspram alpskog gorostasa,
ili ležao na obali uzburkanog mora,
dok je talasalo i hučalo u mojim kostima.
Moje je srce bilo potreseno,
ali
nisam ga izgubio ni tamo
gde se orlovi gnezde,
niti gde rudari
kopaju skrivene rudne
žile.
A gde onda?
Da li si izgubio srce u sportu?
U divljoj bujici mladenačkog pokreta?
U borbenoj vrevi politike?
Nisam ga izgubio ni tamo.
Znači nisi ga nigde izgubio?
Pripadaš li onima
koji nikada nisu izgubili svoje srce,
nego su ga zadržali za sebe,
konzervirali ga
klinički,
mumificirali ga?
Da li ti to kažeš
da je smrt
kraj svega?
"Može li se danas još verovati?
Utorak: Mogu li se ljudi promeniti?"
Sreda: Ko je pred Bogom pravedan?"
Dobar dan, svešteniče.
Ja sam Franz Biberkopf, radnik, povremeno zaposlen.
Nekad sam raznosio nameštaj. Nezaposlen. Hteo bih da vas nešto pitam.
Šta se može uraditi protiv bolova u želucu,
gorušice, i lošeg varenja?
Evo, sad opet! Otrovna žuč!
To je naravno od mnogo pića.
Oprostite što vas ovako zaustavljam na sred ulice.
Da li vas zadržavam, a vi imate posla?
Ali šta mogu da uradim
protiv otrovne žuči?
Čovek hrišćanin mora pomoći drugom.
Vi ste dobar čovek,
ja neću otići u nebo. Zašto?
Ali ako ima zločinaca, onda sam ja taj koji o tom može govoriti.
Na odanost i vernost,
zakleli smo se Karlu Liebknechtu. Rukovali smo se s Rozom Luxemburg.
Kad umrem ja ću otići u raj,
a vi ćete se pokloniti preda mnom i reći:
"To je Franc Biberkopf, u poštenju veran,
Nemac. Povremeno zaposlen, u poštenju veran.
Visoko vijori zastava, crno-belo-crvena.
Ali...
...on je to zadržao za sebe. On nije postao zločinac kao ostali
koji žele da budu Nemci,
i koji varaju svoje sugrađane."
Kad bih imao nož,
prosuo bi mu creva.
Sada je tvoj red da juriš sveštenika,
momče.
Momče, oh, momče!
Izvoli, ako te to veseli
i ako još možeš da stenješ.
Odan i pošten.
Neću da imam ništa s tim, svešteniče.
Nije to za mene.
Hulje ne spadaju ni u zatvor.
Čak ni u zatvor.
Bio sam ja u zatvoru.
Znam ja to odlično.
Prvoklasna roba. Dobra prilika.
U to nema sumnje.
To nije mesto za hulje.
Dva i dva su četiri.
Dva i dva su četiri.
Nema u to sumnje.
Ovde vidite...
Ovde vidite čoveka...
Izvinite, ali opet me
boli jako stomak.
Treba da vladam sobom.
Vode!
Vode!
Vode! Vode!
- Izvolite. - Hvala.
Ležali ste ovde ovako tri dana,
Borili se sa nečim i vikali,
jecajući i stenjući.
Kad bi ste samo znali šta je sve izašlo iz vas:
Sve te slatke i neobuzdane misli.
Bio sam takav četiri dana?
Četiri dana?
I ovaj je prošao.
Pomislio sam da
treba da vas izbacim, ili zovem doktora.
Ali ja sam uvek verovao
da je bolje pustiti momka da sam odluči
šta je najbolje za njega.
Da, u pravu ste.
Znači, četiri dana.
Bože, mora da sam se zaista zalepio, a?
Ne znam.
To nije bilo samo zbog alkohola.
Bilo je tu još nešto drugo.
Sranje!
Šta drugo?
Pio sam previše, i to je sve.
Jednostavno, previše sam pio.
Idem sad dole
da se pomešam s ljudima na ulici,
da protegnem noge.
Desna noga ispred leve,
a onda ona leva ispred desne.
To je rešenje!
Franz Biberkopf, jak kao kobra, ali malo klimav na nogama,
uputio se Židovima u Münzstrasse.
Čovek želi da raskrsti sa svime, želi čiste račune.
Opet smo na nogama, Franc Biberkopf.
Suvo vreme, hladno ali sveže!
Ko bi sada stajao u veži,
prodavao novine i odleđivao nožne prste?
Odan i pošten!
Dobro je što smo izašli iz sobe,
da ne moramo da slušamo pištanje žena.
Evo dolazi Franz Biberkopf, ide on ulicom!
Ljudi čine najbolje što mogu.
Imaju decu kod kuće,
gladna usta,
zijaju kao ptići.
Klop otvori
i klop zatvori.
Klop otvori
klop zatvori.
klop otvori.
Klop zatvori
Klop otvori, klop zatvori.
Izvinite, gospodine.
Jako mi je žao.
krovovi se mogu zaljuljati,
njihati i tresti. Oni mogu
skliznuti dole
kao pesak,
kao šešir s glave.
Pa oni su svi...
postavljeni ukoso, preko krovne građe,
u čitavim nizovima. Ništa se ne može desiti.
Oni su zakovani,
ispod su čvrstih greda. A onda letenka i katran...
Verno stoji straža
Straža
na
Rajni
Dobro jutro,
Franc Biberkopf!
Idemo uspravno,
Prsa napred, leđa ravno.
Mi smo nemački državljani.
Tako je rekao upravnik zatvora.
Dobro jutro, gospodine!
Ljudi
mirno idu ulicom.
Kočijaši istovaruju svoju robu.
Vlast se brine za kuće.
Zvoni zov
Ko munje grom kao mača zvek...
Dakle, onda,
možemo i mi.
Onog momka u braon vunenom kaputu,
poznajem.
Siguran sam da ga poznajem. Taj ima posao.
Dobro, to možemo i mi.
Malo kasnije.
Uhvati se desnom rukom,
podigne se u vis, pričeka,
a onda dole tras.
To smo mi radni ljudi.
To smo mi, proletarijat.
Desno gore! Levo dole tras!
Desno gore! Levo dole tras!
Ćovek je kao stoka.
Kako umire ona, tako umire i on.
Velikog belog bika uteruju u klanicu.
Otvorena je pred njim krvava dvorana, s obešenim polutkama
četvrtinama i raskomadanim kostima.
Veliki bik ima široko čelo.
Gonič ga tera palicama i udarcima do koljača
pljosnatom ga sekirom još lagano udari po stražnjoj nozi da bolje stane.
Sada uhvati gonič bika odozdo za vrat.
Životinja stoji, popušta, čudnovato lako,
kao da se slaže,
sad pošto je sve videla i sve zna
to je njena sudbina, i tu se ne može učiniti ništa.
Možda smatra pokrete goniča milovanjem,
jer on izgleda tako ljubazno.
Ide za rukom goniča, koji ga vuče.
Saginje glavu ukoso, njuška gore.
Nož joj ulazi u vrat pokraj grkljana.
Crno-crveno, ključa krv preko noža,
preko ruke mesara, likujući, vruća krv.
To je čin preobražaja:
Iz sunca je došla tvoja krv.
Sunce se sakrilo u tvom telu.
Sada ono opet izlazi. Životinja strašno uzdahne,
to je kao gušenje, brektanje i hropac.
Kad je Job izgubio sve,
sve što čovek može da izgubi,
ni više ni manje,
ležao je u povrtnjaku.
Jobe, ležiš u povrtnjaku.
Ha, ha! Dovoljno daleko od štenare
da te pas čuvar ne može ugristi.
Možeš da čuješ kako škrguće zubima.
Pas laje,
kad mu se približiš i za korak.
Kad se okreneš, počneš da ustaješ,
on se zatrči, trza lanac, skače uvis,
otvara njušku i
škljoca zubima.
Jobe,
ovo je tvoja palata
ovu su vrtovi i polja
koja su nekad bili tvoji...
A povrtnjak u koji su me bacili,
nisam poznavao,
kao ni koze koje uteraju ujutru,
koje prolaze
pored mene,
čupkajući travu
i žvaćući je,
i trpaju je u gubicu.
Sve je to
pripadalo meni.
Jobe, sada si sve izgubio.
Uveče se smeš ušunjati u obore.
- Da. - Ljudi se boje tvoje gube.
Blistav, ti si jahao kroz svoja imanja,
a ljudi su se tiskali oko tebe.
Sad ti je pred nosom plot
- po kojem se penju puževi. - Oh, da.
Možeš da proučavaš i gliste:
to su jedina bića koja te se ne boje.
Oči su ti krmeljive,
Ti šako jada, ti živo blato,
da li ih nekada otvoriš.
Šta te muči ponajviše, Jobe?
To što si izgubio svoje sinove i kćeri?
- To što ništa ne poseduješ? - Ne.
To što noću zebeš?
Ili tvoji čirevi u grlu,
i nosu? Šta, Jobe?
Odlazi!
Otvori oči, široko, ne možeš me videti.
Sad me još čine i ludim, sada mi uzimaju i misli.
Ako ih otvoriš, da li ćeš žaliti?
Ne želim...
Ako patiš, patiš zbog svojih misli,
ti ne želiš da ih izgubiš.
Niko ne mora da moli za mene kad sam mrtav.
Ja sam otrov za zemlju.
Kad prođem,
ljudi treba da pljunu.
Ne možeš da otvoriš oči?
One su slepljene. One su slepljene.
Ti jadikuješ, jer ležiš u povrtnjaku,
a sve što ti je ostalo je štenara
i tvoja bolest.
Nemam više snage, to je to.
Nemam više snage... da se nadam.
Nemam želja.
Nemam zuba...
...više.
Mekan sam.
Stidim se.
To je najstrašnije.
To mi piše na čelu.
Ovo je moja igra!
To je ono zbog čega najviše patiš, Jobe.
Ne želiš da budeš slab. Ti bi hteo da se usprotiviš,
ili bi radije bio sasvim razbijen,
bez mozga, bez misli,
kao životinja.
Sedamdeset tri.
Četrdeset sedam.
Izleči me ako možeš.
Bio ti Bog ili Sotona,
ili anđeo ili čovek, izleči me.
Ti bi prihvatio izlečenje od svakoga?
Izleči me!
Možda će cena biti visoka i užasna.
Izleči me.
Ja sam Sotona.
Izleči me.
Ako sam Sotona, kako ćeš se nagoditi sa mnom?
Ti ne želiš da me izlečiš.
Niko neće da mi pomogne,
ni Sotona ni Bog,
ni anđeo, ni čovek.
- A ti sam? - Šta je sa mnom?
- Pa ti nećeš. - Šta?
Ko da ti pomogne, ako ti sam nećeš?
Ne, ne, ne...
Bog i Sotona,
anđeli i ljudi:
Svi žele da ti pomognu.
Ali ti nećeš.
Bog iz ljubavi.
Sotona da te kasnije poseduje.
Anđeli i ljudi,
jer su pomagači Boga i Sotone.
Ali ti nećeš.
Ne, ne!
Bog i Sotona, anđeli i ljudi hoće da mi pomognu?
Niko neće da mi pomogne.
Ne.
Ne!
Smiri se.
Tako.
Ti si dobra životinja.
Ti znaš da to mora da se dogodi.
Stočno dvorište, klanica i veleprodaja mesa
čine jedinstvenu ekonomsku jedinicu,
sa 258 zaposlenih, uključujući
veterinare, inspektore, žigosare,
i njihove pomoćnike, stalno zaposlene, radnike.
Pravilnik od 4. oktobra 1900. godine
načelne odredbe, upravljanje pogonom,
dovoz krme. Tarife dozvola: Pijačne dozvole, ležarina i klanične dozvole.
Dozvole za uklanjanje valova za ishranu sa pijace za svinje.
Sedamnaest puta tri je pedeset jedan.
Stvari poskupljuju.
Sve je teže i teže proračunati
i izaći na kraj s konkurencijom.
Tog dana, zalečiše mu se prvi čirevi.
Sunce izlazi i zalazi. Dani postaju svetliji.
Dečja kolica vozaju se po ulici. Februar je 1928.
Franz Biberkopf nastavalja da loče
u svom gnušanju prema svetu, u svom nezadovoljstvu.
Propio je sve što ima, svejedno mu je što će biti.
Hteo je da bude pošten, ali tu su nitkovi i vucibatine
On ne želi više ništa od ovoga sveta.
A kad je postao bitanga, propija svoju poslednju paru.
A na drugom spratu,
ima jedan starac. Njemu je 64,
stolarski predradnik. On je ćelav.
Njegova ćerka je raspuštenica. Ona vodi njegovo domaćinstvo.
On se obruši niz stepenište svako jutro.
Srce mu je slabo. Mogu to da vidim.
Povremeno se ovde napije.
On će uskoro na bolovanje:
"Koronarna skleroza," kaže on,
i "myodegeneration cordis."
Zapamtila sam te reči, iako su veoma teške.
Ja sam, Franc.
Ti?
Bože moj!
Ugasi svetlo, molim te!
Molim te, molim te, molim te, molim te!
Kako si me našla ovde?
Ja znam odavno da si ovde.
Ja uvek znam gde si ti.
Ali sada
Pomislila sam:
"Ovome nema kraja."
Pomislila sam da treba da ti pomognem.
Meni nije potrebna ničija pomoć.
Sam ću se snaći.
Bože moj, Franc, ti znaš jako dobro...
Ti dobro znaš da te ja još uvek volim.
A sada...
...kad nema više Ide,
zašto mi se ne vratiš?
Potrudi se da ti ovo uđe u glavu:
Ne želim više da mi žene zarađuju novac.
Ne želim da neko šeta ulicom za mene.
Zakleo sam se. Razumeš?
I čak da je to potpuno...
Čak i da su te reči besmislice,
skroz nepristojne,
zakleo sam se samom sebi, da sam završio s tim.
Razumi me, molim te.
Naravno, Franc. Razumem.
Samo da znaš, za tebe ću ja uvek biti ovde.
Dobro, Eva.
Razumem. To je u redu.
I hvala ti.
Ali veruj mi, ja moram da izađem iz ovog sam
ili će to biti moj kraj.
Jedno ili drugo.
Ne postoji drugi način.
A sad me ostavi!
Budi dobra devojčica
i ostavi me samog.
Da li ti možda ostavim nešto novca?
Ne, hvala, Eva. Znam da misliš dobro, ali ja...
Čak i kad bi mogao da ih potrošim,
ne mogu da uzmem ništa, ja...
Jednostavno, ne mogu.
Time se eto bave ljudi,
čitav dan
još i noću.
tako se to pljačka.
Trebalo je da uzmem saksiju i bacim je dole na njih.
Šta ovi momci ovde traže,
ovde gde ja živim?
Vi ste iz osiguranja?
- Zove se Bauer. - Ja sam Münzer.
Ovde ništa ne možemo da uradimo. Odradili su čist posao.
Ovo je previše, inspektore. Peta provala u veleprodaji za 18 meseci.
Ovi momci su toliko drski,
pokušali su da provale kroz zid,
pošto je alarm na vratima. Ovo je previše!
Pa, zidovi su tanki kao karton.
Cela zgrada je klimava.
Kao veliko Uskršnje jaje.
I niko od vas nije ništa čuo ni video?
Šta je bilo? Da li je neko nešto video?
Pa, uradite nešto s tim!
Ovde je previše.
Ovde ništa ne možemo uraditi.
Trebalo bi da potražimo otiske prstiju.
Pokušajte, bar to.
Ja sam već dao uputstva.
Vrlo dobro, Wichmann.
Ja sam video tu bandu, ali neću da ih otkucam.
Ali ako se pojave opet
ovde gde ja živim i spavam,
onda ću sići dole, ne zvao se ja Franc Biberkopf.
Da li je neko nešto rekao?
Mislim da je neko nešto rekao.
- Da li ste išta čuli? - Ne.
Ne.
Da li ste vi nešto rekli?
Ne.
Možda bi trebalo da kažete policiji.
Nisam još nikoga otkucao,
čak ni ovakve idiote.
Pa, možda ste u pravu.
Dobro jutro.
Dobro jutro, Baumann.
Znate li ovo, Baumann,
Znate li šta je najčudnija stvar na svetu?
Znate?
Ljudi.
To je istina.
Dobro jutro.
Dobro jutro.
- Oh, dobro jutro. - Hteo sam da svratim...
Uđite.
Onda?
Niste više žedni, Biberkopf?
Baš kao sam rekao:
Ljudi su najčudnija stvar na svetu.
Ne treba da se plašite, gospodine Biberkopf.
Čuo sam sve što se dešavalo u susedstvu:
Da Greinerovi žele da se spetljaju s tim lopovima.
To sam i ja prvo pomislio juče.
Ali prošle noći, Greiner se predomislio.
Bilo bi ludost ovo deliti, rekao je,
potpuno ludo. A i zašto bi?
Uspelo mu je da nagovori nju da rade sami zajedno,
samo on i ona danas.
- Izvolite, ne treba ništa da ostane. - Hvala.
Ja sam mislio da je Greiner imao dogovor s onim momcima.
Da, ali to je bilo prošle noći.
Sad je odlučio da ih prevari.
Shvatam.
Hoće li uspeti?
Njih dvoje sami? Šta ti misliš?
Neće.
Oni čak ne veruju jedno drugom,
i to samo olakšava da se prevare i upadnu u čabar.
Ona je baš ispričala sve onom momku.
Mislim da je bacila oko na njega.
Da?
Ništa novo.
Greinerovi su u prizemlju.
Stari Greiner će da iznenadi njegovu ženu
ostali su se najednom okrenuli.
On će morati ipak da deli sa njima.
"Löser i Wolf, Berlin, Elbing,
vrhunski kvalitet za sve ukuse.
Brazil, Havana, Mexico,
Malo pakovanje, Lilliput cigare broj 8:
Dvadeset pet pfeninga svaka. Zimska bajka,
paket od 25: 20 pfeninga.
Cigarilosi broj 10, nesortirani, Sumatra pakovanje
po posebnoj ceni
u kutijama po 100: 10 pfeninga svaki"
Ja sam nadmašio sve.
Ti si nadmašio sve.
On je nadmašio sve.
"U kutijama po 50,
u kartonima po 10. Otprema se u sve zemlje sveta,
Bolero: 25 pfeninga.
Ovom novotarijom stekli smo mnogo prijatelja.
Ja sam prevazišao sve. Ti si pao na zemlju..."
Budi tih na trenutak!
Mislim da dolaze.
Stari Greiner je izgleda poludio, skoro poludio.
Šta još?
Svađaju se.
A sad su počeli da piju.
Sad su se ponovo pomirili.
Smešno,
on ne misli da ga mogu izdati.
Šta ovo znači?
Ne, siguran sam da to nešto znači.
Mislim da to mora da znači
on voli nju više no što ona voili njega.
Da.
To je to.
Vi ćete nas uskoro ostaviti, zar ne?
Otkud vam to?
Oh, samo osećanje.
Ne znam.
Ja znam.
Vi ste opet zdravi. Otišla je sa znojem:
Vaša bolest, mislim.
Baumann!
Baumann!
Bože moj, Baumann, ustani!
Policija je pred vratima, zvone kao ludi.
Samo što su ih probudili.
Mislio sam da ćete danas otići.
Zbog tog sam nekako tužan,
mada ne znam zašto.
Ulazite u kola. U vašem je interesu
da brzo odete odavde.
Šta je bilo, dođavola?
- Treba mi ključ od kafane. - Evo ti ključ.
A sad se čisti!
Alo?
Ima li koga?
On samo što je otišao.
Vratiće se, pretpostavljam.
Možete da mu kažete da sam vratio sanduk.
To je to. Kraj.
Dobro, onda...
Dobro, onda...
Dobro, onda...
Čuvaj se, Jobe.
Hvala,
Sotono.
Ciča zima: februar.
Ljudi idu u kaputima.
Ko ima krzno nosi ga, ko nema ne nosi ga.
Žene imaju tanke čarape i smrzavaju se,
ali izgledaju privlačno.
Udara parni malj na Aleksanderplacu.
Mnogi ljudi imaju vremena
i gledaju kako to malj udara
Aleksanderplac je jedno veliko gradilište.
Odakle im novac? Berlin je bogat grad,
a mi plaćamo porez.
Radnici dolaze rano iz Reinickendorfa,
Neuköllna, Weissenseea, bez obzira na hladnoću ili vetar.
Lonac kafe i sendviči! Mi robujemo i dalje.
Gore sede trutovi.
Spavaju u mekim perinama i piju nam krv.
Ko veruje da hleb ili pecivo napravljeno od osiromašenog belog brašna
može poboljšati veštačkim dodacima
taj vara i sebe i potrošače.
Priroda ima svoje životne zakone i sveti se za svaku zloupotrebu.
Uzdrmano stanje zdravlja gotovo svih civilizovanih naroda sadašnjice
ima svoj uzrok u uzimanju obezvređene ili veštački oplemenjene hrane.
"Pokušaj da se uredi seksualni život bračnih parova ugovorom..."
Za ime sveta!
Biberkopf!
Moj Bože, bilo je tako davno
kad smo se poslednji put videli.
Da, prilično davno.
Nije te bilo dugo.
Nešto si skrivio?
Ne, ništa nisam skrivio.
Samo sam...
Samo mi je trebalo malo mira i tišine,
da neko vreme budem sam.
Nekad je čoveku to potrebno.
Bar to.
Naravno,
svakom je ponekad potrebno da bude sam,
da razmisli o svemu.
Razmislio sam
Pokušaću ponovo s novinama.
Pa, trenutno poslovi miruju.
Znate, meni je sad 65 godina. Šezdeset pet.
I odjednom, dobio sam reumatizam,
u leđima, iz dana u dan.
Da, reumatizam počinje sa 60 godina.
Tako je.
Fabrike više ne primaju radnike.
Pre sedam meseci
operisan sam
u Lichtenbergu, u bolnici Hubertus.
Otišlo je jedno jaje.
Kažu da je bilo tuberkolozno.
Izgubio sam jedno jaje,
ali kažem ti da me još boli.
Pa, onda bi ti bolje bilo da se pričuvaš.
Na kraju će ti izvaditi i drugo.
Voz za Aleksanderplac. Ukrcavanje!
Da, da.
Znači, sad vam je 65,
i izubili ste jedno jaje,
i imate reumatizam u leđima.
Takav je život.
Treba imati veze...
Veze su sve,
a treba vam i dobro mesto.
Kad pada kiša, blato je.
A takođe zavisi i od toga šta se događa u svetu.
Sportski događaji su dobar posao, ili promena vlade.
Kad je Ebert umro, otimali su nam novine iz ruku.
Zašto praviš takvo lice?
Ništa nije tako loše kao se čini.
Zamisli samo, da ti nešto padne na glavu,
onda više ne bi morao uopšte da se brineš.
Ma, hajde.
"Napad na zakon o zaš*** stanara.
Zörgiebel se obračunava:
'Nema mesta za mene u partiji koja je izdala svoje principe.'
Engleska cenzuriše Amanullah. Indija ne sme znati ništa.
Kriza u Reichstagu.
Pregovori o izborima u martu.
Borba se nastavlja u centralnoj Nemačkoj.
Osniva se arbitracioni komitet."
Uzgred, tvoj prijatelj Meck,
prodaje odeću i ostalo
na Clemensstrasse.
Napravio je dobru trgovinu.
Čitajte!
Nemački dnevnik...
Za ime sveta!
- Franz! - Meck!
Franci!
Ti... Mogao sam da se zakunem...
Da sam se vratio svom starom poslu?
A, ja ne.
To je gotovo, s tim sam zavrsio.
Tražio si Linu?
Da.
Ona je bila sama, jako usamljena.
Da li se ljutiš?
Sranje! Naprotiv. Bolje tako
nego da je sedela tužna i sama zato što sam ja otišao.
Gde je ona sada?
Otišla je juče.
Da, tako je kako je.
Ljudi se sretnu, upoznaju,
a onda jednog dana, sve je prošlost.
Šta ovde prodaješ?
Oh, tekstil:
Haljine, suknje, pantalone, Vetrovke. Takvu robu.
Gde nabavljaš robu?
To pitaju samo cure kad traže alimentaciju.
Samo vi mućkajte dok vas ne uhvate,
a onda ste završili,
kad vam ja kažem.
Kraj četvrtog dela:
Preveo Mita