Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zajedno sa glavnim sponzorima, i uz priloge mnogih drugih predstavljamo:
Po romanu Alfreda Döblina,
film iz 13 delova s epilogom.
Dve marke i pedeset,
šezdeset,
sedamdeset,
osamdeset,
Devedeset. Nema više.
Nema više.
Ali... Kad bih ja... Nemoj opet da me ućutkaš.
Ako bi ja možda...
Ne! Kad kažem ne, to znači ne.
Ne želim da ti zarađuješ novac za mene.
Ne želim da živim od novca koji je zaradio neko koga volim.
To donosi nesreću. Razumeš? A ja sam se i zakleo.
Zakleo sam se prve noći, Lina.
Da, Franc.
Obećaj mi da mi ga više nikada nećeš doneti.
- Donesi mi rakiju, Maxie. - Odmah.
Koliko ima nezaposlenih ovde u Berlinu?
Ne znam. Nekoliko stotina hiljada, možda.
Misliš?
Oh, da...
Jedna marka, dve marke, dve marke i pedeset,
šezdeset, sedamdeset, osamdeset,
devedeset.
Hej.
Dobar dan, Meck.
Hajde, sedi s nama.
- Uzdravlje. - Hvala.
- Za mene pivo, molim. - U redu.
To je sve što imate, eh?
Pa , da...
Aha?
Naći će se već nešto.
Drugi deo: Kako da čovek živi ako ne želi da umre?
Ne možeš da primaš socijalnu pomoć ili da radiš u fabrici,
Isuviše je hladno da radiš na iskopavanju.
Trgovina će biti najbolja.
U Berlinu ili na selu, to je ono što je za tebe.
Bar ćeš napuniti stomak.
Zašto proleter ne nosi kravatu?
Zato što ne zna da je veže.
Zato treba da kupi ovu spravu za vezivanje kravate, i kad je kupi,
ona je loša. i on ne zna da veže čvor.
To je prevara.
To ogorčava narod.
To gura Nemačku u još veću bedu od one u kojoj se već nalazi.
Zašto ljudi ne žele da nose te velike sprave za vezivanje kravate?
Ne žele da stave tu nakazu oko vrata. To neće ni muškarac,
niti žena. To neće čak ni dojenče kad bi moglo govoriti.
Kupite takvu kravatu kod Tietza ili Wertheima,
Ili ako nećete da kupuje kod Jevreja, kupite je negde drugde.
Ja sam Arijevac. Velikim robnim kućama nije potrebno
da im ja pravim reklamu. Mogu one i bez mene.
Kupite takvu kravatu, kao što je imam ja,
i mislite onda kako ćete je ujutru vezati.
Slušajte, gospodo, ko danas ima vremena da vezuje kravatu ujutru rano?
Ko ne bi radije da otspava koji minut duže?
Svima nam je potrebno puno sna.
Moramo da radimo mnogo a ne zarađujemo dovoljno.
Ovaj patent za kravatu olakšava vam san.
On je konkurencija apotekama.
Kupite ovaj patent za kravatu od mene,
i neće vam biti potrebne pilule za spavanje, ni punč.
Ne treba vam ništa od toga. Spavaćete kao beba na majčinim grudima.
Ujutru nema jurnjave. Ono što vam treba
leži na komodi. Samo ga stavite ispod okovratnika.
Trošite vaš novac na kojekakvo smeće.
Nemački dnevnik.
Najnovije izdanje!
Nemački dnevnik.
- Najnovije izdanje! - Vruće kobasice!
Da, ali... Čekaj! Ovo je...
Nemački dnevnik.
Ovde kupujete poštenu robu.
Ovo nije celuloid.
To je tvrda guma.
Za dvadeste pfeninga komad.
Tri za 50 pfeninga. Sklonite se s puta, mladiću,
ili će vas pregaziti auto. Ko će onda da vas pokupi?
Pokazaću vam kako se veže kravata.
To je lako zapamtiti. To ćete odmah shvatiti.
Uzmete s jedne strane trideset do trideset pet cm,
onda složite kravatu, ali ne ovako.
To izgleda kao da ste bubu zalepili za zid, Kao krpa na vašem vratu.
Gospodine ne treba da izgleda tako.
Onda uzmite moj mali aparat.
To će vam uštedeti vreme, a vreme je novac.
Ova lepa mala stvarčica je baš ono što vam je potrebno.
Pogledajte! To je poklon za Božić.
To je po vašem ukusu,
gospodo, to je za vaše dobro.
Ako vam je još nešto ostalo posle Dawesovog Plana,
onda vam je to glava na ramenima, a ona vam mora reći
ovo je nešto za vas, Kupite ovo i
nosite kući, ovo će vas utešiti.
Vruće konbasice! Vruće kobasice!
- Ko je bila ona žena? - Ona...
To je bila Eva,
devojka koju sam poznavao.
Ali to je prošlost. Sad je sve gotovo.
Znaš, Lina, ne znam ja da govorim.
Ja nisam javni govornik.
Kad prodajem moju robu, oni me razumeju,
ali to nije ono pravo.
Znaš li ti šta je to duh?
- Ne. - Duh, to je mozak
a ne samo tintara.
A govornik to je nešto.
Pa ti to jesi, Franc.
Ne govori to meni. Ja? Govornik? Ne.
Znaš li ti ko je bio govornik?
Vidiš? Ja to nisam. Nema ovde ničega za mene.
Razmišljao sam o ovome ceo dan.
Hteo bih da prodajem novine.
- Novine? - Upravo tako, novine.
Odjednom mi je sinulo kroz glavu, a bilo je preda mnom, to je prava stvar.
Novine.
Videću šta možemo da uradimo u vezi toga.
Ti stoj ovde i pazi.
Uostalom, ti si bolja od mene u tom. Zdravo.
Dobar dan.
Pa, šta ima novo?
Patenti za kravate nisu prava stvar za mene.
To je kao da
prodajem nešto što nije za mene.
Da sam na tvom mestu, ja bih pokušao sa seksualnim obrazovanjem.
- To sad ide na veliko i prodaje se dobro. - Šta je to?
Evo.
Pogledaj. Onda nećeš imati šta da pitaš.
Slike golih devojaka!
Druge nemam.
Kaži, kolega,
- da li ti ovako zamišljaš zadovoljstvo? - Šta?
Ove cure, i ovakve slike.
Veseli život.
Naslikaju tako golu curu s malom mačkicom.
Šta ona radis mačkicom na stepeništu?
Sumnjiva baba!
Mogu li da pogledam?
Dajte da pogledam ove.
Ova se zove Figaro.
A ovo je Brak.
A ovo. Idealan brak.
To je nešto sasvim različito od braka.
Ženska ljubav.
Sve se može dobiti posebno.
Pa tu se čovek može sasvim lepo informisati ako ima dovoljno para,
ali đavolski je skupo.
Recite mi...
...ima li tu neka caka?
Zašto bi bila neka caka?
To je sve dopušteno. Ništa nije zabranjeno.
Imam dozvolu za to što prodajem. Nema tu nikakve cake.
U takvo nešto se ja ne upuštam.
sve što mogu da ti kažem, gledati slike pa to nije ništa.
O tome ti mogu i pevati.
To čoveka kvari. Tako je, to te pokvari.
Počinje sa zurenjem u slike,
a kasnije, kad to poželiš, onda više ne ide na prirodan način.
Ne razumem šta to znači.
I ne pljuj mi na magazine, koštaju skupe pare. i ne prevrći tu naslovnu stranu!
Evo,
pročitaj ovo.
Nevenčani parovi.
To je specijalan magazin za sve.
Nevenčani parovi.
Zar je to zabranjeno.
- Ja nisam venčan s Linom. - No, onda gledaj šta tu piše
i reci mi da li je to istina. To je samo jedan primer:
"Urediti seksualni život oba supružnika ugovorom
u tom smislu propisati bračne dužnosti, kako to određuje zakon,
najgore je i najnedostojnije ropstvo
- koje se može zamisliti." Evo! - Kako to?
Je li to istina ili nije?
To se ne odnosi na mene.
Žena koja nešto takvo traži, od muškarca!
- Da li to uopšte postoji? - Pa pročitajte.
Bože moj! Ta bi se dobro provela sa mnom.
Urediti seksualni život
oba supružnika ugovorom
u tom smislu propisati bračne dužnosti,
kako to određuje zakon,
najgore je i najnedostojnije ropstvo
koje se može zamisliti.
Dobro.
A onda tu imamo žensku ljubav
i prijateljstvo,
a oni uopšte ne blebeću. Oni se bore.
Da, za ljudska prava.
A šta im smeta?
Paragraf 175, ako još nisi znao.
To je surova nepravda, a ona se dešava svakodnevno više od milion ljudi u Nemačkoj.
Da se čoveku digne kosa na glavi.
Vama je možda žao tih momaka,
ali kakve to veze ima sa mnom?
Da li si našao nešto?
Pa... možda.
Rekla sam starcu da je gotovo sa patentima za kravate.
Ne ide mi to od ruke.
Niko ništa ne kupuje od mene.
Ima jedna čudna priča u ovom magazinu.
Ode jedne noći ćelavac u šetnju
u Tiergarten distrikt.
Sretne lepog momčića,
koji ga smesta uhvati ispod ruke.
Pošto su se šetali skoro sat vremena,
ćelavac oseti nagon
da bude sasvim mio prema mladiću.
On je oženjen,
on je to već više puta primetio,
ali to sada mora da učini,
zato što je to predivno osećanje.
"Ti si moje sunce!" Kaže on, i:
"Ti si moje zlato!"
I tako je nežan, i...
I takve stvar postoje!
Onda dečak kaže njemu:
"Znaš šta?
Idemo u mali hotel, i ti ćeš mi dati pet maraka
ili deset, sasvim sam klot."
A stari momak kaže:
"Šta god hoćeš, sunce moje."
On mu isprazni ceo novčanik.
Ali u hotelu u sobi u vratima su rupe za gledanje.
Gazda vidi nešto i zove gazdaricu,
gleda i ona to.
I posle kažu da oni u svom hotelu neće trpeti tako što,
takve stvari koje su upravo videli.
Treba da ga je sramota, zavodi mladića.
Oni će ga prijaviti policiji.
Dolazi portir i sobarica,
cerekaju se.
Sutradan, ćelavac kupi dve flaše Asbach rakije
i polazi na službeni put u Helgoland.
Želi da utopi svoju tugu a posle da se utopi i on sam.
Doduše, vozi se on lađom
i opija se,
ali se na kraju ipak ne ubije.
A onda jendog dana, u njegovom odsustvu,
Njegova žena treba da potpiše poziv za njega,
što ona i učini.
Ona ga otvori i pogleda, i vidi šta sve piše tamo:
O rupama za gledanje, o novčaniku,
o zlatnom dečaku.
I kada se ćelavac vrati s odmora,
svi plaču oko njega,
žena, obe odrasle ćerke. Onda i on pročita poziv.
"Gospodine sudija, šta sam ja to uradio?
Otišao sam u sobu i zaključao se.
Nisam ja kriv što oni buše rupe.
Ništa se kažnjivo nije dogodilo." A momak potvrdi to isto.
"Dakle, šta sam ja to sagrešio?"
Ćelavac u krznu plače.
"Jesam li ukrao?
Jesam li napravio provalu?
Upao sam samo u srce jednog dragog mladića.
Rekao sam mu:
'Ti si moje sunce.'
I on je to bio."
Shvatam.
Jesi li ti možda takav?
Takav kao tip iz magazina?
Šta?
Lina!
Lina!
Lina, stani malo.
Lina! Šta je s tobom?
- Sve su to gluposti? - Ne, Franc.
Ja ne ostajem s tobom. Mi smo završili.
Možeš da se oprostiš sa mnom.
Zbog ovih gluposti?
Daj, Lina.
Vratiću mu nazad ovo đubre.
Bože moj, Franc.
Tako sam se uplašila.
Šta je sad?
- Ma daj! - Pa, ti znaš, ja...
Dobro.
U ratnoj zoni učinila je Lina, srdačna, neuredna, mala, neoprana,
crvenih očiju i uplakana,
samostalni prodor u stilu princa od Homburga.
"Plemeniti ujače Friedrich od Marke!" "Natalija! Pusti! pusti!"
"Blagi Bože, Sad mu je odzvonilo! Svejedno. Svejedno."
Zatrčala se kao probodena pravo do mesta sedoglavog.
A Franz Biberkopf, njegov plemeniti saradnik,
odluči da ostane u pozadini.
Stajao je u pozadini pred trgovinom cigara Schröder lmport-Export,
odakle je posmatrao,
ometan maglom, tramvajem i prolaznicima,
tok borbenog podviga.
Junaci su se uhvatili u koštac, doslovno.
Otkrivali su svoje mane i slaba mesta.
U pravom raspoloženju, Lina Przybilla iz Czernowitza,
jedina zakonita ćerka zemljoradnika Stanislausa Przybille,
posle dva samo dopola uspela prerana poroda,
koja su takođe bili nazvati zvati Lina,
gospođica ga je tresnula i raspalila paketom novina.
Ostalo se izgubilo u buci uličnog saobraćaja.
"Kakva ženska! Kakva ženska!"
ushićeno je stenjao radosni stradalnik Franc.
Približio se kao rezervna armija središtu borbene radnje,
a ispred točionice Ernst Kümmerlicha nasmešila mu se junakinja i pobednica,
gospođica Lina Przybilla, neuredna, ali blažena, zahvalna,
kreštala je, "Franc, pokazala sam mu!"
Onda mu je, s nogu, klonula na deo njegovog tela
koji je smatrala njegovim srcem, što je, ispod njegove vunene košulje,
tačnije bila njegova grudna kost i gornji deo levog plućnog krila.
Trijumfovala je. "Sad, O besmrtnosti, sad si sasvim moj!
Kakav sjaj se širi!
Neka živi Princ od Homburga, pobednik u bitci kod Fehrbellina! Živeo.
Živeo!" (Dvroske dame, oficiri,
i baklje pojavljuju se na stepeništu dvorca).
- Pa, kako je bilo? - Majstorski, kažem ti. Majstorski.
Kad ja nešto radim, radim kako treba.
Pa, ja možda trenutno nemam posao, ali
- Imam tebe, Lina. - Da, Franc, imaš mene.
Naći ćemo neki posao.
- Daj mi moju tašnu! - Šta?
Moju tašnu!
Čekaj malo. Moram da piškim.
Šest hiljada...
...šest stotina i sedamdeset tri hiljade,
- pet sto i osamdeset dva. - Šta ti je to?
Pitao si me koliko je ljudi
- bez posla u Berlin. - Aha.
Pa, našla sam:
- 673,582. - Ne, ne.
673,583.
Otkud ti to znaš?
Rekla sam 673,582.
Prosto. Zaboravila si mene.
Konačni broj je 673,583.
Čula si? Treba da se držiš činjenica, zar ne?
Da, ali...
Nema "ali."
Ako je pre deset minuta bilo 673,582 nezaposlenih u Berlinu,
sada je 673,583 nezaposlenih u Berlinu.
- Ako ti tako kažeš, onda mora da je tačno. - Baš tako.
Slušaj,Lina.
Znaš li ti šta je to poleguša?
- Poleguša? - Aha.
Poleguša...
...ona je...
Ne znam.
Poleguša je ona koja se sprema da legne
i leže i...
- To je poleguša. - Ne, Lina, nisam na to mislio.
Ako te ja kvrcnem, a ti padneš na krevet, a ja na tebe,
onda si ti poleguša, a ja polegač.
Da, ti bi to voleo, zar ne?
Hajde da se častimo danas.
Zašto baš danas od svih dana?
Zato što je juče prošlo a sutra još nije došlo.
- Razumeš? - Razumem.
Važi, onda ćemo otići
u Novi Svet.
Novi Svet?
Aha, Novi Svet na Hasenheide.
- Ne znaš za to? - Ne.
Još bolje. Ti ne znaš, treba to tek da otkriješ.
673,583.
On je tvoj gospodar?
Kako to gordo zvuči
Istina je negde između određenih granica.
Kad čovek bolje razmisli, šta je osnova
braka kakav je na Siciliji?
Ovde stoji muž ispred vrata
A tamo je momak unutra s njom
Potpuno bez stida To je isto kao
u najboljim porodicama.
Ona u krevetu leži do kasno
Onda se dotera
Ovde ona sedi i izgleda predivno s brojanicom u rukama
Dame i gospodo, saznajte istinu od mene!
Pijte, prijatelji moji, pijte! Ostavite vaše brige kod kuće
Aha, to je ono što ću da uradim:
- Ostaviću brige kod kuće. - Živeli.
Priče o spasenju Priče o prokletstvu
Ekonomija nije vaša briga
Čovek je stvarno gubitnik
Kod kuće u Berlinu, to se ne bi desilo
Muž nije kod kuće Da kažemo ovako
nije ni na svom mestu u kuhinji, recimo
A još joj donosi kafu u krevet
Ona samo treba da samelje Tako je on rekao
Berlinac je duhovit momak
Uostalom, on nosi pantalone
Zbog toga su se, pre mnogo godina,
sve pesme u Berlinu promenile, i tako
Sad pevamo
Mamice, čovek s kokom je ovde
Ućuti već jednom!
Znam ja to, dragi moj
Ja nemam novca, ti nemaš novca Šta da se radi?
Ko je tražio da dođe čovek s kokom?
Mamice, čovek s kokom je ovde
Ućuti već jednom!
Znam ja to, dragi moj
Na jugu, sunce sija besplatno
Ali u Berlinu treba vam lova za ugalj
Da, za ugalj
Bis! Bis! Bis!
Zato mi pevamo
Mamice, čovek s kokom je ovde
Ućuti već jednom!
Znam ja to dragi moj
Ja nemam novca, ti nemaš novca Šta da se radi?
Ko je tražio da dođe čovek s kokom?
Hajde, Franz.
Nisi došao ovamo da tuguješ.
Ovde ljudi dolaze da budu sretni...
...da igraju
i da se vesele. Razumeš?
Da, ali...
...svet... - Šta ti to znači, "svet"?
Ovo ovde je Novi Svet.
Hajde, na jedno piće.
Hoćeš li da probaš? 20 pfeniga.
Mala cena da saznaš koliko si jak.
Za 20 pfeniga ćeš saznati da li si muško.
- Hoćeš li da probaš? - Ne znam.
Oh, koješta! Ti si jači od svih ovde. Hajde!
To je jedina stvar koju žena ne može da kaže:
Da li je čovek kojeg voli jak.
Dva piva.
- Živeli. - A šta je sa mnom?
- Živeli. - Živeli.
Živeli.
Živeli, Živeli!
Za prostituciju!
Živeli, živeli
Za prostituciju!
Šta kažeš, a?
Vrlo dobro.
- Snažan glas, eh? - Baš tako.
Ja imam snažan glas.
Ja imam veoma, veoma snažan glas.
Ne gledaj me tako u oči.
Pogledaj me.
Naravno.
- Ja gledam u tebe. - O čemu sanja žena u proleće
Sve te gluposti, svojeglavosti
Dođi ovamo! Dođi ovamo!
Bliže! Tako.
Jesi li ti Nemac?
- Jesi li dobar Nemac? - Aha.
- Kako se zoveš? - Franc.
Franz Biberkopf.
Jesi li ti pravi Nemac? Zakuni se?
Nisi s Crvenima?
Ako jesi, onda si izdajnik.
Ko je izdajica, taj nije moj prijatelj.
Poljaci, Francuzi,
Domovina za koju smo krvarili...
To je zahvalnost nacije!
Reci,
ti si pravi Nemac, zar ne?
Pravi, pravcati Nemac?
- Da. - Da, video sam ja to odmah
da si ti pravi Nemac,
Nemac do srži. Gde si služio?
Nije važno gde sam služio.
Danas sam bez posla.
Da li mi je to pomoći danas to gde sam služio?
Razumete? Ovo je svetska nepravda.
Nemac je danas nezaposlen.
Tako stoje stvari. Živeli.
Znaš šta?
Zato što si ti Nemac, pravi, pravcati Nemac,
i zato što si nezaposlen,
i zato što je to nepravda na ovom svetu,
i zato što to tako ne treba da bude,
ja ću nešto da ti kažem. Znaš šta?
- Ne. - Ne. Ti ne možeš da znaš.
Slušaj.
Ja sam u Berlinu pretstavnik
Narodnog osmatrača (nacionalsocijalističkih novina).
Da li znaš šta je to Narodni osmatrač?
- Pa, ja... - Baš tako. To što sam rekao.
To su jedine novine koje razuman čovek može danas da čita.
Zato što ja tako mislim, i zato što ti tako misliš,
ja ću da ti pružim priliku, ja sam.
Tačno tako. Ja vam kažem:
Nemačka Nemcima ponovo! Jesam li u pravu?
- Živeli. - Živeli.
Ukiseljena haringa u prvoklasnom sosu!
Riblji fileti! Ukiseljena haringa u lepo začinjenom sosu!
Ukusna riba sa krastavcima!
- Tamo. Izgleda dobro, zar ne? - Istina.
Izgleda dobro.
- Želite li još nešto? - Na šta mislite?
Pa, na to kako me gledate...
Ne.
Samo sam pomislio da sam nešto zaboravio.
Oh, da, biće sve u redu.
Onda, sretno.
Hvala.
Evo. Znao sam da sam nešto zaboravio.
Ovo sam zaboravio.
Je li ovo neophodno?
- Mislim, da li stvarno moram? - Zar je to važno?
Ne treba da se stidite zbog ovog poveza.
- Naprotiv, to je čast. - Pa,
ako vi tako mislite...
Dođite. Ja ću vam ga staviti.
Ovamo!
Ovako izgleda sasvim drugačije. Iza ovoga je neka moć.
- Aha? Možda ste u pravu. - Šta to znači, možda?
Izgleda dobro, stvarno dobro,
i ostavlja utisak. Pa, onda, sretno još jednom.
Oh, da...
Narodni osmatrač.
Čitajte Narodni osmatrač. Samo 20 pfeniga.
Narodni osmatrač.
I u raju mora da se zna red.
Lepe vruće kobasice!
- Dobar dan. - Dobar dan.
- Vi ste ovde novi? - Da.
Narodni osmatrač.
Ovi momci bi trebalo da su u redu,
ali...
Ja sam shvatio nešto drugo. Protiv Jevreja, zar ne?
Lično, ja nemam ništa protiv Jevreja.
Ali ja sam za red i zakon.
Svako mora da shvati potrebu za redom.
Potsdamer Platz!
Potsdamer Platz!
Voz za Krumme Lanke.
Presedanje za Krumme Lanke!
"Nemačkom narodu za praznik berbe!
Prekinite svoje iluzije,
i kaznite one koji vas obmanjuju!
Onda će osvanuti dan kada će se istina uzdići sa bojnog polja,
s mačem pravde i sjajnim štitom,
da pobedi neprijatelja."
Nešto nije u redu, brašo?
Ne. Nije to ništa.
Ja mislim da treba ovako da bude:
Svako sam nalazi svoju sreću pod suncem. A uostalom,
takva su vremena.
Želim ti sreću, brašo.
Ukiseljene haringe u fino začinjenom sosu!
Riblji fileti!
Ukiseljene haringe u začinjenom sosu!
Ja sam Jevrej, znate...
...ali se ne ljutim.
U svakom slučaju, sretno.
Hvala.
Vruće kobasice! Vruće kobasice, gospodo!
Ovo je život.
Vruće kobasice!
Fine vruće kobasice! Vruće kobasice!
Hej, Dreske.
Fine vruće kobasice!
Ne možeš da prođeš samo tako.
Mogao bi bar da kažeš dobar dan.
Hej, pa to je Biberkopf.
Tačno. To je Franc Biberkopf.
Sa kukastim krstom na ruci.
Šta on tu traži s tim kukastim krstom?
Ukiseljena haringa u začinjenom sosu.
Riblji fileti!
Zašto me gledaš kao da sam glupan?
Šta to znači? Ja te samo gledam.
Oh, zbog kukastog krsta?
Zbog kukastog krsta?
Dobro, Franc,
kukasti krst je kukasti krst,
zar ne?
Naravno.
Kukasti krst je kukasti krst.
Federalizam...
...je anti-semitizam.
Borba protiv Jevreja
ujedno je i borba
za suverenitet...
...Bavarske!
Borba protiv Jevreja
ujedno je i borba za suverenitet Bavarske!
Nemoj da me zasmejavaš, Richarde.
A zašto?
Zašto si ti oženjen?
Ti imaš 27. Tvoja žena 18.
Šta si ti imao od života?
Ništa.
Manje od ničeg.
A povez, Dreske.
Pogledaj ga dobro.
Tu čovek nema šta da prigovori.
Ako i ja istupim baš kao i ti,
šta će se dogoditi posle?
Da li je traka crvena ili zlatna, ili crna, bela i crvena,
to ne čini cigaretu boljom.
Jedino je duvan važan, dečko moj,
gornji list, donji list, da je dobro smotano i osušeno,
i odakle je. Kažem ja tebi.
A šta smo mi uradili, Dreske? Daj, kaži mi
Kad tebe pogledam, Franc,
sve što mogu da kažem je... A poznajem te odavno.
- Stvarno su ti navukli prevez preko očiju.
- Zbog poveza? - I svega ostaloga.
Zaboravi.
Nije to tebi potrebno, da tako ideš među ljude.
To je istina.
Ne treba to tebi, Franc.
Skloni se, Richarde. Ti si dobar dečko,
ali ovo su muške stvari.
Zato što imaš pravo glasa, nisi još uvek jednak sa Dreskeom i sa mnom.
Oni su te stvarno zaveli.
Imali smo inflaciju,
paprini novac, milione, bilione.
Nema mesa, nema putera. Nema ničega.
A mi?
Mi smo išli okolo i krali krompir od seljaka.
Revolucija?
Rastavi koplje, smotaj zastavu u voštano platno,
i skloni je u orman.
Neka ti ženska donese papuče,
i skine svetlocrveni povez.
Vi pravite uvek revoluciju jezikom,
a vaša republika je nesreća.
Pčela, osa, bumbar kruži po tavanici, pored cevi od peći, pravo čudo prirode u zimu.
Njegovi plemenski drugovi, drugovi po rodu, nazoru i vrsti
ili su već mrtvi ili još nisu ni rođeni.
Ovaj usamljeni bumbar izdržava ledeno doba,
ne zna kako je došlo do toga i zašto baš on.
Ali sunčevo svetlo je pradrevno.
Sve izgleda prolazno i beznačajno
kad se ono gleda. Prošlo je više od X milja,
projurilo pored zvezde Y,
sunce sja milionima godina davno pre Nabukoedonosora,
pre Adama i Eve, pre ihtiosaurusa;
a sada sja u malu pivnicu kroz prozorsko staklo.
Franc je živahan, blag, ushićen. "Pošto je svetlost vazduh, ja stižem s nebeskih visina."
Mi prosto nismo uspeli.
Mogli smo to da priznamo,
ti ili bilo ko drugi ko je bio tamo.
Nije bilo discipline. Niko nije izdavao naređenja,
- uvek jedan protiv drugog. - Jer smo izdani, Franc,
1918-1919 od glavešina.
I Rozu su ucmekali, i Karla Liebknechta.
Ljudi se treba da se drže zajedno i učine nešto.
Pogledaj samo Rusiju,
Lenjina...
Oni se drže zajedno.
To je istinska veza.
Treba samo pričekati!
Krv mora poteći. Krv mora poteći. Krv mora poteći u mlazevima.
Meni je sasvim svejedno.
Zbog čekanja svet ide dođavola,
i ti sa njim.
Za mene je to dovoljan dokaz:
Nisu postigli ništa. Za mene je to dovoljno.
Nisu postigli ni najmanju stvarčicu.
Ne znam šta će momci s ovim povezima postići,
ali to je druga stvar,
ali ovo je jako važno.
- Vruće kobasice! - Narodni osmatrač!
Vruće kobasice!
Narodni osmatrač! Samo 20 pfeniga...
Je li to štiglic?
- Ženka? - Baš tako.
Pa, šta ti znaš? Takvo krhko stvorenje!
Ne smeta ti buka ovde?
Pa, šta ti znaš? Zar nije divna?
Pitam se da li smeta dim...
...tim malim plućima?
Navikla je na to ovde. U kafani je uvek zadimljeno.
Još nije tako zadimljeno.
Ja danas neću da pušim, pa neće biti tako zadimljeno.
Možemo kasnije da otvorimo prozor,
- a da ne napravimo promaju. - Da.
Krv mora poteći. Krv mora poteći. Krv mora poteći u mlazevima.
Dobro veče, Dreske.
Pet piva, Max, i to brzo.
Kakva je ovo kafana?
Malo tiha, zar ne?
- Nema klavira? - Šta će vam?
To se ne isplati.
Ti treba da znaš.
Onda ćemo pevati bez klavira.
To će biti poslednji
i odlučujući hod!
Internacionala
nek bude ljudski rod!
Kako ti se sviđa pesma, brašo?
Meni. Fino!
Imate lep glas.
Pridruži nam se.
Prvo da pojedem.
Kad budem gotov s jelom, pevaću s vama,
ili ću pevati nešto za sebe.
Dogovoreno.
Živeli!
Bio jednom neki koji je pojeo kobasicu.
I kad je bila u želucu setila se i vratila se u grlo i rekla:
"Zaboravio si senf!"
I tek se onda pošteno spustila.
Tako rade čestite i izvrsne kobasice...
...s dobrim poreklom.
Dođi sad ovamo.
Dobro, dobro. Ostavi to meni.
Šta je?
Hoćeš li sad pevati sa nama?
Naravno.
Što obećam, to i ispunim.
Curi kad uđeš u toplo. nema koristi da ga izduvaš.
Pa, onda...
Šta da im otpevam?
Ne znaju oni ništa o životu,
ali obećanje je obećanje.
Pesmu, jednu, znam iz zatvora
od jednog robijaša,
lepu pesmu.
Želiš li, čoveče, na zemlji ovoj da budeš muškarac pravi
razmisli dobro pre nego što te primalja prinese javi.
Jer zemlja ova gnezdo je jada!
Čoveku se život veseli samo u početku kad je još u zametku
Jer tu te dobra država mama gnjavi od jutra do sutra.
Ona te štipa i trese od rana uz pomoć paragrafa i zabrana
Prva joj zapovest glasi:
"Čoveče, lovu daj!"
A druga "Jezik za zube, znaj!"
Tamno ti je to stanje
pa moraš živeti ko janje.
I tako godine teku
moljci ti kosti žderu
kostur ti opasno škripi
a noge i ruke mlitave
Kaša u mozgu se suši
i sve ti je teže u duši.
I onda jesen stigne, baciš kašiku i smrt te digne.
Aha.
To je napisao robijaš u zatvoru.
Davno je to bilo, ali još pamtim.
Lepo je, zar ne? Takav je život,
gorak.
E onda zapamti
ono o državi:
"Majčici državi,"
koja te vuče za nos.
Naučiti napamet
nije dovoljno.
Ne znači ništa.
Da, nemaju oni ni ostriga ni kavijara a nemamo ih ni mi.
Treba zaraditi za hleb.
teško je siromahu.
Moraš biri sretan ako imaš noge i ako si na slobodi.
Hleb se može zaraditi na različite načine.
Pa šta je sad? Hoćeš li da nam pevaš?
Obećao si, a nisi održao obećanje.
Dobro, dobro.
Dobićete vašu pesmu.
Kad ja nešto obećam, ispunim.
Grmi zov ko munje grom
ko mača zvek i vala jek
Čuj to bubanj zove u boj
Uz mene drugar je moj
Stupa u korak sa mnom
Stupa u korak sa mnom
Kugla jedna ljuta svira
koga ona od nas bira?
On je pao, a ja stao
Pokraj nogu mi ležao
Kao da je deo mene
Kao da je deo mene
Hteo mi je ruku dati
a ja nisam smeo stati
Ne mogu ti ruku dati
ali ja ću večno znati
da si mi bio dobar drug
da si mi bio dobar drug
da si mi bio dobar drug
- da si mi bio dobar drug. - Siđite sa stolova!
Grni zov ko munje grom!
To nije bio najbolji drug!
Na Rajnu, na Rajnu, na nemačku Rajnu!
svi ćemo braniti reku bajnu.
Spokojna budi, domovino, od svega nam draža!
Spokojna budi, domovino, od svega nam draža!
Verno stoji na Rajni straža.
Na Rajni straža
Verno stoji na Rajni straža.
Na Rajni
straža.
No, čoveče, pa mora da ima još koji sto u ovoj kafani!
Šta si to pojeo?
Kažem, mora da ima još koji sto u kafani, ako imaš oči.
Ne razgovaramo mi o tome.
Hoću da znam šta si pojeo.
Hleb sa sirom, vole.
Tu su još mrvice za tebe, blesane.
Mogu da namirišim da je to bio hled sa sirom.
Samo odakle?
Ne želim nikakvu gužvu ovde. Nema tuče u mojoj kafani!
Ako ne budete mirni, letite napolje!
Skloni mi se s puta!
Ovde neće biti nikakve tuče. Obračunaćemo vam.
Ako neko nešto razbije, moraće i da plati.
Predao sam se.
Ako me neko samo takne...
Ako me neko samo takne! Dobar sam sa svima,
ali biće jada ako samo stavi prst na mene.
Kakav je ovo petparački klipan, Dreske?
- Franc! Molim te. - Pusti ga da govori!
Fašisti imaju pravo da govore,
šta god hoće.
Oni imaju kod nas slobodu govora.
Vidiš šta si nadrobio
svojim stvarima i svojim pesmama?
Ne, ja se ne mešam.
Tako nečeg ovde još nije bilo.
Grmi zov kao munje grom
Fašisto! Krvava psino!
Daj ovamo taj povez.
To je u modi.
Vadi taj povez, kad ti kažem!
Daj ovamo taj povez.
Oteću mu ga.
- Izlazi napolje odavde, Biberkopfe. - Samo sam čekao Linu.
Sedim ovde svake večeri.
Ta dvojica su večeras
ovde došla prvi put.
Ti si fašist!
Imaš kukasti krst u džepu.
Ti si nacist!
Objasnio sam Dreskeu zašto.
Objasnio sam mu sve.
To ti ne razumeš i zato se dereš.
Ne, ti si se derao "Straža na Rajni."
Kad praviš gužvu, kao sada,
i sedaš mi na sto, onda nikada neće biti mira na svetu.
Ne, tako ne. A mora biti mira
da se može raditi i živeti.
Fabrički radnici, trgovci, i svi ostali, mora biti poretka.
Inače, se ne može uopšte raditi.
A od čega vi mislite da živite, vi lajavci?
Vi se opijate govorancijama!
Vi ne znate ništa drugo osim da pravite nered i izluđujete druge ljude,
Dok svi ne polude i premlate vas.
Zašto vi ne date da vam se stane žulj?
Vi ne znate šta radite.
Treba vam izbiti iz glave te sulude ideje!
Unišatavate čitav svet.
Pripazite da ne nastradate,
vi krvopije, hulje.
Robijao sam ja u Tegelu.
To je užasan život. Kakav je to život!
Zna to onaj momak iz pesme, on zna kako mi je bilo.
On tačno zna kako mi je bilo.
Ida! Bože... Samo na to ne misli.
Ne misli na Idu!
Nemate vi meni šta da kažete!
Niko meni ništa ne može da kaže!
Ni jedan jedini.
Niko ne može da dođe ovamo i da mi objašnjava stvari, niko od vas.
Znamo mi to bolje. Nismo zato ležali tamo napolju
u rovovima da bi vi mogli da dođete
i huštakte, vi huškači!
Ovde mora biti mir! Mir!
Ovde mora biti mir!
Mir, i ništa drugo!
Uradiću nešto,
Ščepaću nekog za gušu. Ne, ne...
Začas ću se srušiti, udariti u zemlju.
A ja sam mislio da je u svetu mir,
da ovde vlada red!
Ali, nešto nije u redu u svetu.
Kako su strašni oni tamo!
Ja to osećam,
I vidim i sebe ovde.
Živelo jednom u raju dvoje ljudi,
Adam i Eva.
A raj je bio divan vrt Eden,
gde su se ptice i životinje igrale naokolo.
Oblak je prošao.
Hvala Bogu, prošao je.
Industrijalci insistiraju na svome.
Krupp pušta svoje penzionere da gladuju.
Milion i po ljudi nezaposleno:
Broj se povećao se za 226,000 za15 dana.
Idem.
Bilo mi je zadovoljstvo.
Šta je vama u glavama mene se ne tiče.
Šta sam dužan, platiću ti sutra, Maks.
Izvini, Dreske,što smo se tako razišli, zbog tako nečeg.
Slava tebi u pobedničkom vencu krompiri i kosti u starome loncu.
"Neka podli nitkovi otpadništva,
uz pljesak buržoazije i socijašovinista,
napadaju sovjete.
To ubrzava i produbljuje lom
između revolucionarnih radnika Evrope
i otpadnika i tako dalje.
Mase ugnjetavanih klasa su uz nas."
Šta je bilo?
Da li se nešto dogodilo?
Većinom, oni nisu uopšte takvi.
Ne znaju oni kako da izađu na kraj s uzavrelom krvi.
Da su oni bili uTegelu ili da imaju nekakvo iskustvo,
već bi im sinulo i to kao sveća.
Lina!
Oh, Lina, mislio sam da nećeš uopšte doći.
Lina, moje malecka...
...znaš...
...toliko te volim.
Šta se dogodilo, Franc?
Mora da se nešto dogodilo.
Šta je trebalo da se dogodi?
Šta može da se dogodi...
...kad ti kažem koliko te volim?
Šta treba da se dogodi?
U redu je, Franc. Hajde, uradi to, Franc.
Ujedi me...
Kraj drugog dela
Preveo Mita