Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zajedno sa glavnim sponzorima, i uz priloge mnogih drugih predstavljamo:
Po romanu Alfreda Döblina,
film iz 13 delova s epilogom.
To je istina, Franz.
Ne mogu da podnesem Trude.
Jednostavno, ne podnosim je.
Razumeš?
Ogadila mi se.
Muka mi je od nje.
Kad jede
to je kao eksplozija. Ili kad guta.
Ili kad blene u mene
Mogao bih...
Ne znam. Mogao bih da joj zavrnem šiju.
Muka mi je od nje, skroz, kad ti kažem.
Moram da je se rešim.
Moram.
I ja ću se rešiti nje i to danas.
Danas.
To znači da već imaš spremnu drugu, Reinholde?
Da.
Da.
Imam drugu.
Zove se Nelly.
Radi na pijaci.
Kakva ženska.
Kakva ženska. Ti mi ne bi poverovao.
Ona je žena kao...
Kao...
Znam ja, Reinholde.
Znam tačno šta misliš.
Ali ja neću izbaciti Cilly napolje.
Ona se lepo smestila kod mene, i to je pristojan komad ženske.
Kažem ti, Reinholde
malo i ti zakoči stvari, kao što to pristoji poštenom čoveku.
Ne može to tako dalje, Reinholde.
Stani, Franz. Sačekaj malo.
Ja te ne razumem.
Ne razumem šta govoriš.
Da li je to zbog krznene kragne?
Kad Trude dođe
Ona će ti doneti... Šta ja znam?
Sat,
Srebrni džepni sat.
Ili...
...krznenu kapu sa zaušnjacima.
Mogla bi ti zatrebati, zar ne?
Ne, Reinholde. Nikako.
Ne, nema ništa, dosta tog mućkanja.
Ono što mi bude trebalo,
kupiću sam.
Ja sam dobro razmislio o svemu, Reinholde,
Sve sam dobro razmotrio
juče i danas.
Najbolje bi bilo da je zadržiš,
da zadržiš Trude, po svaku cenu.
Čoveče, treba da se navikneš na to. Možeš ti to.
Čovek je čovek, a žena isto tako.
Inače kupi sebi kurvu za tri marke i ona će biti sretna ako može odmah otrčati dalje,
Ali zavesti žensku s ljubavi i emocijama
a onda je odbaciti, jednu za drugom...
Ne, Reinholde.
Hej, šta je sada?
U redu je, Franz.
Ako ne možeš da preuzmeš Trude,
onda ne možeš.
Radio sam to i ranije bez tebe.
Da li ti je bolje sada,
dragi?
To je moja stvar.
Htela bih da se osećaš dobro, Reinholde.
Volim te mnogo.
Ne!
Šta je bilo, Franz?
Nije ti dobro?
Nije to ništa, Cilly.
Nije to ništa.
To je bio samo san.
Oblio te je hladan znoj.
Je li?
Šta si sanjao?
Prvo sam bio konj.
Običan konj
vukao sam kola s povrćem na pijacu.
Ali nisam hteo da budem konj.
Ne želim da idem naokolo po noći i hladnoći.
Radije bih bio u štali gde je toplo.
Onda sam odjednom opazio
da su mi se prsti smrzli.
Želeo sam da umrem.
Zato što nisam u štali gde je toplo
i zato što su mi se noge smrzle.
A kad sam osetio da umirem, ja sam zaista umro.
A kad sam umro,
ja nisam otišao.
Bio sam ptica na drvetu.
Odjednom sam video
kako zmija
lagano gamiže po drvetu prema meni.
Želeo sam da odletim jer sam pomislio: "Ti si ptica. Ti možeš da letiš."
Ali nisam mogao. Možda sam bio ptica,
ali nisam mogao da odletim. Nisam mogao da se pomerim.
Knjiga 6: Ljubav ima cenu
A zmija je dolazila sve bliže
i bliže.
A ja sam želeo...
Ja sam želeo da pobegnem. Želeo sam
da odem što dalje. Strašno sam se uplašio.
A zmija je došla
ispred mene.
A onda pored mene i ujela me je.
I čim me je ujela
ja više nisam bio ptica.
Ja sam bio ja
a zmija
je bio Reinhold.
Ali i dalje sam imao ujed.
A onda sam znao
da stvarno moram da umrem.
Izvini, Cilly. To je bio glup san
zbog kojeg sam te probudio.
To nije glup san.
To uopšte nije glup san.
Mogu da razumem zašto si bio tako uplašen.
U Berlinu, na početku Aprila, kad se već osećao dah proleća u vazduhu
*** student, Alex Fränkel, ustrelio je svoju verenicu,
22-godišnju umetnicu Vera Kaminskaju, u njenom pasionu.
Njena guvernanta Tatjana Sanftleben, vršnjakinja
koja se priključila planu da zajedno odu iz života
uplašila se u poslednjem trenutku svoje odluke i pobegla
dok je njena prijateljica Vera ležala beživotno na podu.
Susrela je policijsku patrolu,
ispričala je strašne doživljaje poslednjih meseci
i odvela ih na lice mesta gde su Vera i Alex ležali smrtno povređeni.
Kriminalna policija je alarmirala
i poslala detektive na mesto nesreće.
Alex i Vera želeli su da se venčaju
ali im materijalne mogućnosti nisu dopuštale bračnu vezu.
Pa, kako stoje stvari? Kako posao?
Da li ima puno dešavanja u svetu?
Ne mogu da se žalim.
Stvari bi mogle biti i gore.
Imamo dovoljno za život. Šta je više čoveku potrebno?
- Meni ne treba luksuz. - To je istina.
Ti nisi čovek od luksuza. S druge strane
Trebalo bi da razgovaramo o mogućnosti da sebi priuštiš stvari
i o sigurnosti da ćeš imati šta da jedeš za 10 dana ili tri nedelje.
Sve zavisi. Sve zavisi, kako gledaš na stvari
i koliko treba da se prodaš
da bi imao tu sigurnost.
Bruno, dođi ovamo na trenutak.
I ti, Theo.
Hajde da razmotimo stvar na miru još jednom.
Lepo je kako momci skaču kad ih on pozove, huh?
On je sigurno dobar prema njima.
Pa, oni jako lepo žive s njim.
- Pumsu treba još ljudi. - Šta bih ja trebao da radim s voćem?
Voće je sad jedini siguran posao.
On je pravi đavo, taj Pums.
Veoma lukav.
Oni su samo njegovi radnici.
Oni zavise od njega isto kao od bilo kog drugog gazde.
Maxe.
- Da? - Donesi nam dve duple.
Odmah.
Znaš, Meck...
Da li znaš o čemu ja govorim?
Ljudi...
...su jako kvarljiva roba.
Kako si to shvatio?
Ne, nisam tako mislio.
Mislio sam na nešto sasvim određeno. Razumeš?
Mislio si na nešto posebno,
i onda to rekao.
Pa, stvar je...
Izvolite.
Hvala.
Živeli.
Ono što sam mislio...
To se odnosi na Rajnholda.
Ja sam pristao da preuzimam njegove ženske, zato što ih se on jako brzo zasiti.
To je u redu!
To sam i uradio, dva puta,
prvo Fränze a onda Cilly.
Ali treći put sam rekao:
"Ne, Reinholde, ne.
Cilly se lepo smestila kod mene. Ona ostaje. Neću da je izbacim."
I tako je sad zaglavio s Trude.
Nemoj mi reći da si stvarno napravio takav dogovor?
Da, kao što sam ti i rekao.
Ovo je najluđa stvar koju sam ikada čuo.
On mora da nauči da ostane s nekim, iako mu je to ponekad nepodnošljivo.
Razumeš? Nešto nije u redu s tim momkom.
Ali zato što mi je prijatelj, i zato što mi je drag
pomislio sam da treba da mu pomognem.
- Živeli, Meck. - Živeli.
Pevamo molitvu za stolom, Mabel
Pevamo molitvu za stolom, Mabel
Tri puta tri su devet Napijemo se i u krevet
Tri puta tri i jedan su deset hajde da se napijemo opet
Dva tri, četiri, sedam
U 8:23 i 17 sekundi
još jedna osoba prišla je šanku.
Još jednom Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam
moja mama repu kuva, biće supa vruća Ko bi to mogao biti?
Kažete, engleski kralj?
Ne, nije to engleski kralj
koji se s velikom pratnjom vozi na otvaranje parlamenta,
simbol nezavinosti engleske nacije.
Ne, to nije on. Pa ko je onda?
To je samo...
Reinhold, vise mu sive vunene čarape.
Sedi za sto pozadi.
Donesite pivo za Trude, a meni kafu.
Prilazi.
Dobar dan, Reinholde.
Kasniš.
- Izvini, gazda. - U redu je.
Teško je ne prsnuti u smeh, na kraju ćeš crći od smeha.
To nije za podsmeh, Meck. Nije to smešno.
On je subjekt mog vaspitanja.
On je moj đak. Ja sam ga zauzdao.
Wrigleyeva P. R. guma za žvakanje.
Za zdrave zube, svež dah, bolje varenje.
Sedi , Reinholde.
Kako je kod kuće?
Je li sve veselo?
Možeš i sam da vidiš:
Trude je još sa mnom.
Privikne se čovek na to.
Vidiš, Meck
napravićemo mi reda u svetu.
Sredićemo mi to i neka samo neko dođe.
Bolje jedan pokajnik
nego 999 pravednih.
A šta je s tobom?
Zar ti nije drago
što si se rešio te muke sa ženama?
Hteo bi da se igraš lekara, a?
Zašto da ne?
Ja imam iskustva u ovim stvarima.
Znam kako je.
Hoćeš da me izlečiš tako što ćeš da me preobatiš u oženjenog bogalja?
Živeli! Neka nam živi oženjeni bogalj!
Tri puta tri jesu devet
napićemo se i leći u krevet
Hajde, Reinhold, pevaj.
Ako ne započneš, nikad nećeš završiti. Živeli.
Samo trenutak.
Šta je njemu?
Zar ne razumeš
šta oni šapuću po ceo dan?
Pa, Biberkopf?
Još uvek ste tvrdoglavi kao i obično? Sve je tako jednostavno.
Treba da preuzmete kola sa povrćem.
Pums isporučuje robu
a zarada je lepa.
A ja vam kažem da neću.
Razmislite.
Razmislite malo.
Naći ćete me kad vam zatrebam.
Idemo, Meck.
- Doviđenja, svima. - Doviđenja.
Idem i ja.
Moram.
Sve najbolje, momci.
Šta ti misliš, Reinholde?
Šta ti misliš
o tom poslu s Pumsom?
Pa...
I ja sam u tom.
Ne znam.
Razmisliću.
Proklet je čovek, govoraše Jeremija,
koji veruje ljudima, koji se oslanja na telesnost
i čije srce otpada od Boga.
On je nalik ostavljenom u pustinji, i ne zna šta bi kad dođe dobro.
On prebiva u suši, u pustinji, na slanom tlu, nenastanjenom.
Blagosloven bio čovek koji se uzda u Boga, i čije je pribežište Gospod.
On je nalik drvetu koje je posađeno uz vodu, i svoje korenje pruža uz potok
Ono ne usahne kad dođe žega, nego mu listovi ostaju zeleni
u godinama suše može biti bezbrižno
ono nikad ne prestaje da rađa.
Srce je varljivo iznad svega, i očajnički grešno:
Ko može da ga upozna?
Franz
mogao bi bar da skineš čizme.
Ne pravi toliku larmu, Cilly.
Navuci čizme, skini čizme. Navuci čizme, skini čizme.
Ne mogu da skinem čizme.
Vode u gustoj crnoj šumi,
strašne crne vode,
kako ste tihe.
Strahovito ste mirne...
...Vaša se površina ne miče kad oluja besni u šumi.
A borovi se naginju i kida paučina između grana, i krhotine lete.
Vi tada počivate dole u kotlu, vi crne vode. Grane padaju.
Vetar razdire šumu, ali do vas oluja ne dopire.
Na vašem dnu nema zmajeva. Prošlo je vreme mamuta.
Nema ničega što bi moglo nekog uplašiti.
Šta je sad?
Ništa, Cilly.
Nedelja, 8. april, 1928
Da li je danas praznik, Cilly?
Da, danas je nedelja.
Ne, Cilly, neki svetac?
Zvona su ludački zvonila.
Gde?
Pa sada.
Ja nisam ništa čula.
Ti si nešto čuo?
I te kako. Pošteno je tutnjalo, Cilly,
Kakva buka.
Pa ti si to sanjao, čoveče.
Ne, Cilly
Nisam ja sanjao.
Ne sanjaš takve stvari.
Ne zvona koja zvone.
Čuo sam ih.
Ko zna šta se nekome dogodilo upravo sada?
Ne govori tako, Franz.
Plašiš me.
Stvarno.
Ti me plašiš.
Sve je u redu, Cilly.
Idem da udahnem malo svežeg vazduha.
Da vidim da li se što dogodilo.
Strašne crne vode, tako ste neme,
tako ste užasno mirne.
Bilje trunu u vama. Ribe,
puževi se kreću. Ništa drugo.
Ipak, iako ste samo vode,
ima nešto neobjašnjivo u vama, crne vode,
užasno mirne crne vode.
Ovo je Bruno.
Naravno da je to Bruno.
Šta se ovde dešava?
Stani malo! Ti ideš u policijsku stanicu. Razumeš?
Idi do Pumsa. Učini mi uslugu.
Kölnerstrasse 17. Idi do Pumsa. Reci mu da danas ne mogu da dođem.
- Mogu li da se pouzdam u tebe? - Naravno.
Dobro veče, gospodine Pums.
Dobro veče.
Gospodine Biberkopf.
Veoma nam je drago što vas vidimo.
Uđite.
U redu je, Klara. Dođite ovamo.
Sigurno ste čudite što sam došao kod vas, zar ne?
Pa, šta da vam kažem?
Šetao sam preko Aleksa, i na Landsbergerstrasse
bila je nekakva tuča.
Prešao sam preko da vidim šta se dešava.
Pa...
Tamo je Bruna tukao
neki manji momak.
Onda je došla policija i odvezla ga u zatvor.
Trebalo bi da vam kažem da on večeras neće moći da dođe.
To je sve.
Čudno.
Ja sam inače razmišljao o vama, Biberkopf.
Veoma čudno.
Da, to je čudno.
Znači, Bruno ne dolazi večeras?
U tom slučaju...
...vi ćete uskočiti umesto njega, Biberkopf.
Šta treba da radim?
Najpre sedite.
To je veoma prosto, Biberkopfe.
Sad je skoro 6. U 9, treba da pokupimo robu.
Danas je nedelja.
Vi ionako nemate nikakva posla.
Ja ću vam platiti troškove
i povrh toga, isplatiću i vas.
Recimo,
5 maraka na sat.
- Pet maraka? - Da, 5 maraka.
Plus troškovi. Važi, onda, 5.50.
Čime mogu da vas poslužim?
Da li bi ste hteli kafu
ili jednu rakijicu?
Ne, hvala.
Ja bih stvarno
morao da odem kući.
Moja devojka je tamo. Cilly.
Ne mogu da je ostavim samu kod kuće ceo dan.
Ne, Biberkopfe.
ja vas sada ne mogu pustiti.
Onda će se sve raspasti
a ja ću ostati sam.
Ne, zbog neke ženske. To ne ide uopšte, Biberkopfe.
Nećemo valjda time kvariti posao.
Neće vam ona pobeći.
Znam ja to.
To je istina. Mogu da računam na nju.
Pa ne mogu je pustiti da sedi sama.
Da ništa ne vidi
i ne čuje ništa,
čak da ne zna ni gde sam ja.
Da, gospodine Biberkopf,
to ću ja da sredim.
Uzgred, ovo je moja žena,
a ovo je gospodin Franz Biberkopf.
On će nam se pridružiti večeras.
- Ne zaboravi da uzmeš pilule. - Ne, ovog puta neću zaboraviti.
"Nema više dečjih brakova u Indiji.
Groblje za nagrađenu stoku."
"Bruno Walter diriguje svoj poslednji koncert ove sezone
u nedelju 15. aprila, u Gradskoj operi.
Na programu je Mocartova simfonija Es duru.
čisti prihod je namenjen
za izgradnju spomenika Gustavu Mahleru u Beču.
Šofer kamiona, oženjen, 32 godine,
s vozačkom dozvolim 2A i 3B
traži zaposlenje
u privatnom poslu ili kamion."
Dobar dan, Reinholde.
Dobar dan, Franze.
Reinholde, sad se osećam kao da sam kod kuće.
Lepo je što ćeš biti s nama. Sad ne marim što sam pošao.
Biće šta bude.
Shvatam.
I ti ideš sa nama?
To sam ti upravo rekao.
Istina.
Konačno si odlučio.
Ovo je to mesto.
Sad bi mogao da baciš cigaretu.
Zašto?
Zato što ja tako kažem. Razumeš?
Hej. Šta radite ovde, Biberkopfe? Vi ovde nemate šta da tražite.
Stanite tamo i pazite. Idite nazad.
A, tako, a ja sam mislio da nešto treba da nosim.
Glupost. Vratite se brzo nazad.
Zar vam niko ništa nije rekao?
Niko mi ništa nije rekao.
Samo se vratite nazad i nastavite da pazite.
Šta se dešava ovde?
Gde smo to mi?
Krađa...
...i ubistvo.
Oni kradu, provalili su unutra.
Moram da odem odavde.
Moram da izađem odavde. Nasankali su me.
Brzo kroz kapiju. Pobeći sve do Alexanderplatza.
Moram da izađem odavde.
Idi za onim idiotom.
Čoveče,
Zašto bežiš?
Zar ti niko ništa nije rekao?
Dobro,
sad to više nije važno.
Pođi sa mnom.
Ne treba da me vučeš. Idem.
Za ime Boga, brže.
Dobro.
Stani ovde i čuvaj stražu.
Ko ovde izdaje naređenja?
Prekini sa sranjem. Nemamo vremena za to.
Zar ti nemaš ni malo pameti?
Ne ponašaj se tako glupo.
Samo stani ovde
i zvizni ako se nešto dogodi. Važi?
- Da, ali Reinholde, ja... - Prekini!
Znači, tako.
Sad stojim ovde.
Ovi su me na brzinu smuvali.
Ovi su me stvarno prešli.
A ovaj skot me je udario.
Reinhold...
...me je udario.
Tamo se dešava krađa.
Ko zna šta oni kradu?
Bože moj,
kakva sam ja budala.
Mislio sam da su trgovci voćem.
To su provalnici.
Bože moj, ja im čuvam stražu.
Jesi li čuo, Franz?
Ti im čuvaš stražu.
Pošto ih zaključaju u njihove ćelije, svi zatvorenici moraju da legnu u krevet.
Leti im je dozvoljeno da ostanu na nogama do mraka.
Ovo ovde je banda, a Pums je zapovednik.
Klöckner, Humboldt, Deutz, Krupp Steel, Mercedes, a oni su me namamili ovde.
Dođi ovamo, Franz. Završili smo.
Idemo. Je li sve u redu.
Šta?
- I ti si u ovom, Meck? - Naravno, Franz.
Zar ti nisi znao?
Ja vozim druga kola. Dođi.
Bože moj, Reinholde.
Nikad ne bih pomislio da si tako jak.
To je stvarno bolelo
Kad si me tamo udario u ruku.
Prekini, čoveče.
Začepi gubicu.
Ćuti sad.
Ako nas neko prati, trubi.
Jesi li čuo? Ako nas neko prati...
Idemo. Pratimo ih.
- Zašto, dušo? - Da vidimo da li ***ži.
Ne treba da mi kažeš dvaput.
Oni nas prate.
Bože moj, vozi brže.
Oni nam se približavaju.
Šta se smeješ, majmune?
Ti si potpuno šašav!
Mogu se valjda smejati?
Šta se to koga tiče!
Pa šta se smeješ.
Takva danguba
i sitni lopov.
Uostalom, za mene si ti samo zmija u travi.
Golubiji izmet,
eto šta si ti.
Ne, Reinholde. Jednu stvar možeš da mi veruješ:
Ja te nikad neću otkucati.
Ja te nikad neću otkucati.
Vode u crnoj šumi, kako ste tihe.
Strahovito mirne,
Vaša se površina ne miče kad u šumi besni oluja i borovi se počinju naginjati,
a paučina se kida između granja i leti iverje.
Oluja ne dopire do vas.
Proklet je čovek, govoraše Jeremija, koji veruje u ljude.
On je nalik ostavljenom u pustinji,
i prebiva na sušnim, nenastanjenim mestima.
Srce je varljivo iznad svega, i očajnički grešno:
Ljubav košta puno.
Cilly ga je isčekivala celo popodne.
Franz se nije vratio kući.
Idem da poškim.
Franz je mrtav.
Šta si rekao?
Da je Franz mrtav.
Bila je nesreća.
Bože moj.
Franz je mrtav?
Da, čuo si dobro. On je mrtav. Razumeš? Mrtav.
Nesretan slučaj.
- Dobar dan, Meck. - On je mrtav.
Da li si čuo nešto o mom Franzu?
Momak neće da se vrati kući.
Ja ga čekam, a on me ostavlja da sedim ovde.
Ti si njegov prijatelj.
Ti treba da znaš gde je on.
On je mrtav.
Tvoje šale su toliko loše
a ipak me zasmejavaš.
To nije šala, Cilly.
Franz je mrtav.
Dogodila se saobraćajka.
Mrtav?
Ponovi to.
Ti prljava svinjo.
Reci to opet .Ponovi to, ti prljava, smrdljiva svinjo.
Reci mi to ponovo, da je moj Franz mrtav.
- Ponovi to. - Cilly
Franz je mrtav.
Mrtav?
Nemoj to da uradiš ponovo, Cilly.
Ja ti to neću to dozvoliti drugi put.
Razumeš?
Izvini. Izvini. Nisam mogla...
Izvini, Meck. Nisam mogla da vladam sobom.
To je prosto izašlo iz mene.
U redu je, Cilly. U redu je.
Gde je Reinhold?
Reinhold?
Zašto on? Zašto? Da, zašto?
Reinhold je njegov prijatelj.
On je uvek govorio da je on njegov prijatelj.
On je u klozetu.
U klozetu.
Reinholde,
da li si čuo?
Franz je mrtav.
Imao je saobraćajku. Da li si čuo?
Ovo je muški klozet,
Cilly.
Da li razumeš?
Muški klozet.
Reci nešto, Reinholde, molim te.
Bilo šta.
Sigurno da možeš nešto da kažeš.
Šta želiš da čuješ?
Dobro,
ako zaista hoćeš da znaš...
...to je istina.
On je mrtav...
Franz.
Dogodila se nesreća.
Ispao je iz kola.
Reinholde...
...zar me više ne voliš?
Ni malo?
Naravno.
Cilly.
Naravno da te volim.
To je sada...
...prošlost.
Da li je mrtav?
Nisam siguran.
Ovde je sve krvavo.
Mislim
da bi trebalo da pozovemo policiju.
Zašto da zovemo policiju?
Niko ovde ne može da nas vidi.
Niko nas nije video.
Sam je kriv za to.
Ispao je iz kola.
Nismo mogli da ništa da uradimo.
Ali ne možemo da ga ostavimo da leži ovde. Mogao bi da otegne papke.
Kao što sam rekla,
sam je kriv.
Ispao je napolje.
Nas ne mogu okriviti.
Bože moj, Marianne, ako ovaj čovek umre,
a mi smo mogli da mu pomognemo,
da li ikada mogla da zaboraviš to?
Ja nikad ne bih mogao da zaboravim to.
A šta misliš da će se desiti ako pozovemo policiju?
Šta misliš da će se desiti? Kakva bi gužva ovde bila.
Da, u pravu si, Marianne.
Sigurno je da bi bilo neprijatno. Kao što si rekla, on je ispao iz kola.
Nismo imali šanse.
Ali mi bi trebali da pozovemo policiju.
Mislim da pokušava da nam kaže nešto.
Još je živ.
Ne, policiju.
Molim vas, bez policije.
Vozite me nazad u Berlin, hoćete li?
Ne, policija. Ne zovite policiju.
Odvezite me nazad u Berlin. Elsässerstrasse.
Da li ste razumeli?
Elsässerstrasse 26.
Molim vas.
On ne želi policiju.
Hoće da ide na Elsässerstrasse 26.
Trebalo bi da ga onesemo tamo. Šta ti kažeš?
Ti to treba da odlučiš, Oskare. Ti si muško.
Ti treba da odlučiš.
Da, to bi bilo najbolje.
Najbolje bi bilo da tako uradimo.
Dođite.
Dajte mi ruku.
Pakao i njegova deca.
Ućuti. Znam ja to, da.
Reinholde.
Ko je ova osoba?
Možeš li da mi kažeš ko je ova osoba?
Ne.
Cilly,
šta ti radiš ovde?
Ovo je...
...moja devojka, Cilly.
A ko ste vi, gospođo?
Pitao sam ko ste vi i šta želite.
Ovo je moj stan.
Šta vi tražite ovde?
Ja te volim.
Pa, ovo je prevazišlo sve.
Kako neko može da koristi ovakve reči?
Da li znate šta vam govorim, gospođo?
Vi ste jedna usrana krmača.
Zašto si to uradio?
Šta sam ja to uradio?
Došao sam kući
u svoj stan i našao nepoznatu ženu.
A onda mi je ona rekla da me voli.
Tri dana se brinem da ti se što nije dogodilo.
Za mene se niko ne brine.
Niko ne treba da se brine o meni.
Razumeš?
Je li to jasno? Pitao sam.
Nemoj da me povrediš, Reinholde.
Molim te, nemoj da me povrediš.
Nemoj da me povrediš.
Molim te, nemoj da me povrediš.
Dosta mi je tebe.
Muka mi je od tebe.
Da li si me čula? Muka mi je od tebe.
Ti si odvratna.
Ogadila si mi se.
Ne želim da te vidim, nikada više.
Gubi se!
Da li me čuješ? Gubi se!
Ja te ne razumem, Reinholde.
U čemu je stvar?
Da li si ti čula ovo?
Ona ne razume šta se dešava.
Ona nije shvatila, glupa krava.
Moram da idem u klozet.
Kažem ti
da mi je muka od tebe.
Odvratna si.
A ako ne odeš odmah odavde
smesta,
ubiću te.
Ubiću te.
Da li si me čula?
Molim te, nemoj da me povrediš, Reinholde.
Izlazi odavde. Ubiću te. Ubiću te.
Ubiću te.
Ne! Ne!
Ne.
Uradio sam to.
Uspeo sam da je izbacim napolje.
Upravo sam je izbacio napolje.
Cilly...
...uspeo sam da izbacim nekoga napolje.
Uspeo sam da izbacim nekoga napolje.
Ko bi to pomislio?
Čak ni Franz...
...ne bi pomislio...
...da bih ja to mogao.
Radujmo se
kada sunce sine,
i dođe lepo svetlo.
Plinsko svetlo može nestati,
i elekrično svetlo može nestati.
Ljudi ustaju kad zazvoni budilnik.
Počinje novi dan.
Svet se kotrlja dalje.
Sunce je izašlo.
Nije sigurno
šta je to sunce.
Astronomi se mnogo bave tim telom.
Ono je, kažu, središnje telo našeg planetarnog sistema.
Naša Zemlja
je mala planeta.
A šta smo zapravo onda mi?
Kad sunce izađe i radujemo se
morali bismo zapravo biti tužni
jer šta smo to mi?
Sunce je 300,000 puta
veće od zemlje
i nema kraja brojkama i nulama
koje sve samo govore
da smo nula ili čak ništa, potpuno ništa.
Zapravo je smešno
radovati se.
Izađete na ulicu
i osetite da ste jaki.
Pojave se boje,
ljudska lica izlaze u život,
a tu su i oblici
koje možete uhvatiti rukama.
Ali dobra stvar je što možemo da vidimo.
Što možemo da vidimo ove boje i linije.
A ljudi uvek uživaju,
što mogu da pokažu šta su oni...
...da oni nešto rade...
...nešto doživljavaju.
Radujemo se
zbog malo topline.
Kako se samo cveće raduje što može da raste.
Mora da je zabluda,
mora da je neka greška.
Mora da postoji greška
u onim užasnim brojevima
sa svim onim nulama.
Nema razloga za očajanje.
Nastavljajući ovu priču,
do njenog tvrdog, strašnog, gorkog kraja često ću morati da upotrebim ove reči:
"Nema razloga za očajanje."
Kraj šestog dela.
Preveo Mita