Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zajedno sa glavnim sponzorima, i uz priloge mnogih drugih predstavljamo:
Po romanu Alfreda Döblina,
film iz 13 delova s epilogom.
Ona hoće da zaradi novac, Šta drugo. I ja sama zarađujem svoj novac.
Nije joj drago da je hraniš baš ti,
Jer ti to ne možeš s tom rukom...
Baš tako je rekla. Ona je sjajna devojka.
Možeš da se osloniš na nju, Franz. Franz, šta je sad?
Sad je jun u Berlinu, u inat svemu.
Vreme je i dalje toplo i kišovito.
Puno toga dešava se u svetu.
Vazdušna lađa Italija, s generalom Nobile, srušila se
severoistočno od Spitsbergena,
gde je nedostupan teren.
Drugi avion je imao više sreće:
Leteo je neprekidno od San Francika do Australije
77 časova i tamo se savršeno prizemljio.
Kralj Španije sporečkao se sa diktatorom General Primo-om.
Nadajmo se da će se spor izgladiti sam od sebe.
Na prvi pogled dirljivo i značajno:
Veridba između Baden i Švedske.
Princeza iz te zemlje zaljubila se u princa iz Badena.
kad se pogleda koliko su udaljeni Baden i Švedska,
čudesno je kako se nešto takvo moglo desiti.
Žene su mi slaba tačka,
smrtna rana. Dok jednu ljubim,
mislim na drugu, a zagledam treću.
Da, da. Žene su moja slabost. Ali šta ja tu mogu?
Ja tu ništa ne mogu čak i da pripadnem zbog žena
Napisaću "prodato" na vratima od mog srca.
A Charlie Amberg dodaje:
"Isčupaču jednu trepavicu i probošću te njom na smrt.
Onda ću uzeti moj ruž
i obojiti te u crveno.
I ako me još uvek budeš hteo, znam šta ću da uradim:
Naručiću barena jaja i baciti španać na tebe.
Ti, ti, ti.
Naručiću barena jaja i baciti španać na tebe.
U ponedeljak, otvara se električna gradska železnica.
To je povod da državna direkcija železnica ukaže na opasnosti:
"Pažnja. Oprez. Ne ulazi. Vrati se nazad.
Kažnjivo je..."
Franz?
Reci nešto, Franz.
Nije ti dobro?
Ne, ne. Samo sam malo uznemiren.
Vidiš?
To je upravo ono što Maca stalno govori.
"Trebalo bi da se opustiš," kaže ona,
"zbog onog što si do sada preživeo, Franz."
Nije ti bilo lako u Tegelu.
Ona bi se stidela da ti bude na grbači.
Radije bi da ona zarađuje.
Samo se ne usuđuje da ti to kaže.
Da, da.
Ti nemaš pojma
koliko se cure lepe za tebe.
Ti me ne želiš.
Ili me želiš, Franz?
Ne, Eva. Ti si dobra ženska,
ali ti treba da ostaneš s Herbertom.
Potrebna si mu. On je dobar mladić.
Dobro, sad moraš da ideš da nađeš Macu. Hajde.
Ona se neće vratiti kući ako je ti više ne želiš.
Dobro, Dobro. U redu je.
U redu je.
Dobro, onda.
Ugao Jean-Paul i Mosesstrasse pored gradilišta.
Ne možeš da promašiš.
Mosesstrasse,
pored gradilišta.
Veoma tiho,
veoma nežno, Franz se oprostio od Eve.
U redu je. Dobro mi je, Franz.
Ne plači, Maco.
Molim te, ne plači.
Šnaš šta ću sad da uradim, Maco?
Nešto što je trebalo da uradim davno.
Danas to mogu.
Danas sam dovoljno jak za to.
Vratiću se kući oko 8.
Šta je, brašo?
Danas nema priče?
Kakva korist od toga? Ti me inače ne slušaš,
uđi sam u naše mestance i iskoristi našu specijalnu ponudu.
Budi dobar i ispričaj mi tvoju priču ponovo.
Pokušaj sa mnom još jednom.
Dobro. Što se ja brinem?
Na vodi sedi Velika kurva Vavilon, majka kurvanja i svih strahota na zemlji.
Vidi kako sedi na skrletnoj životinji sa sedam glava i deset rogova.
Moraš to da vidiš. Raduje je svaki tvoj korak.
Opijena je od krvi svetaca koje je raskomadala.
Čuvaj se rogova kojima udara.
Iz podzemlja dolazi i vodi do prokletstva.
Pogledaj je samo: Biseri,
skrlet,
drago kamenje, zubi, Kako ih kezi.
Njene debele, nabubrene usne. Krv je tekla preko njih.
Njima je ona pila.
O Kurva Vavilon.
Zlatno žute otrovne oči, otromboljen vrat.
Vidi kako ti se smeši.
Dobro,
da li si sad zadovoljan?
To je lepa priča,
ali ja već imam jednu sličnu.
muva se koprca u pesku
i koprca
i koprca
u saksiji s cvećem.
Pesak curi na nju,
ali nije joj ništa.
Ona ga prosto strese.
Onda ispruži svoju crnu glavu napred
i izmili napolje.
Ne sviđa ti se moja priča, a?
Ne, tvoja priča nije tako loša.
Možda bi mogao malo da je razradiš.
To je nešto što možeš da naučiš: Kako da pričaš priče.
U redu. Pokušaću.
Leva, desna, leva, desna, leva, desna...
Sve najbolje!
Samo nemoj da pomisliš da si umoran, Franz.
Nastavi da prolaziš pored kafana. Nema alkohola. Moramo da se pobrinemo za to.
Leva, desna...
Leva, desna, leva, desna.
O večnosti
između mnogo i nekoliko
Šta
hoćeš od mene?
Šta treba da kažemo
jedan drugom?
Nisam siguran, Reinholde, ali mislim da ćemo to otkriti uskoro.
Pre nekog vremena, izgubio sam ruku, pošto su je pregazili.
Bio sam pošten čovek.
Ljudi su mogli da se zakunu u to. A sad sam podvodač.
Možda bi mogli da raspravimo
ko je krivac za to.
Skloni pištolj. Mene ne treba da se plašiš.
Zašto me ne pustiš da uđem?
Dobro.
Kad baš hoćeš...
...uđi.
Rekao sam ti da skloniš pištolj.
To bi bila čista glupost, Reinholde.
Samo ćeš sebi navući nevolju.
Sedi, Franz.
Bila jednom tri kralja
došli su s Istoka, imali su tamjan i mahali njime.
Zašto tako bleneš, Franz?
Da li si pijan?
Ne, nisam pijan, Reinholde.
Samo sam hteo da te vidim.
Šta nemaravaš da uradiš?
Da me prišrafiš?
Da me ucenjuješ zbog onog pre?
Dobro.
Koliko tražiš?
Ti znaš da smo se mi pripremili za to.
Znamo i da si podvodač.
Da, ja sam podvodač.
Šta da radim s jednom rukom?
Dobro.
Šta hoćeš?
Baš ništa, Reinholde.
Baš ništa.
Uzgred, Cilly je opet bila sa mnom.
Samo je navratila.
Znaš, kad neku ne vidim nekoliko meseci,
onda opet mogu s njom.
Repriza,
to je smešno, znaš.
Živeli.
Ti imaš dve ruke, Reinholde,
i dve šake. Ja imam samo jednu.
I ti si me sa tvoje dve ruke, izbacio napolje iz kola,
Reinholde.
Zašto? E pa zato.
Trebalo je da te zaista ubijem.
Ali to je ono što su mislili drugi.
Ja to nisam hteo uopšte. To su drugi hteli.
Ja to nisam želeo uopšte.
Šta ja mislim?
Ja ništa ne znam.
Ja ne mogu ništa.
Ali ja mora da, ja...
...sam želeo da nešto uradim.
Ja uopšte više nisam muškarac.
Ja sam mekušac.
Franz?
Čuješ.
Franz.
Izvini.
Izvini.
Odlutao sam na trenutak.
Zaboravi.
Nije važno.
Ja bih samo...
...želeo da vidim...
Želeo bih da ti vidim ožiljak.
Izgleda baš odvratno.
Sad izgleda bolje, znaš.
Bilo je mnogo gore.
Da li uvek nosiš rukav u džepu?
Staviš ga unutra ili je zašiven?
Ne.
Uvek ga stavim unutra, svaki put.
S drugom rukom?
Nekad ovako, a nekad onako.
Vidiš, kad imam žaket na sebi, onda nije tako lako.
Uvek moraš da paziš
da ništa ne staviš u desni džep.
jer bi te tu neko lako mogao pokrasti.
Od mene ništa.
Zar ne bi mogao da kupiš veštačku ruku?
Kad neko izgubi nogu, stavi lažnu.
To izgleda bolje, a?
Ne, Reinholde. To te samo pritiska.
Pa, ja bih sebi kupio.
Ili bi bar popunio rukav.
Dođi, pa ćemo to napraviti.
Zašto?
Onda nećeš lutati naokolo s tim mlohavim rukavom.
Izgledaće dobro, niko to neće primetiti.
Ma šta ću s time? Neću.
Samo gledaj.
Nekoliko čarapa ili košulja unutra...
Videćeš.
Reinholde, šta će to meni?
To neće moći tako. Izgledaće kao kobasica.
Ne.
Ovo nije dobro.
Trebalo bi da ti to uradi krojač.
Izgledaće duplo bolje. Ne moraš da ideš naokolo kao bogalj.
Izgledaće kao da držiš ruku u džepu.
Ne podnosim bogalje.
Bogalj je za mene čovek koji nije ni za šta.
Kad vidim bogalja,
kažem da bi bolje bilo da ga uopšte nema.
Manje,više, i ja mislim tako.
Znaš, ti si u pravu, Reinholde.
Bogalj ne može više da radi ono što želi.
Možda bi zaista bilo bolje
ubiti ga.
Baš to ja govorim.
Da, i ti si u pravu.
Reći ću ti jednu stvar, Maco:
Možeš da radiš šta god hoćeš,
ali ja te neću pustiti da odeš.
Nikada.
Ne govori tako, Franz.
Ja te nikada neću ostaviti.
Nikada.
Vidimo se doveče, onda.
Sačekaj trenutak.
Izlazim i ja. Poći ću sa tobom.
Gospođo Bast.
Da, gospođice Maco?
Mi sad idemo. Budite toliko dobri da zatvorite prozor kasnije.
Oko 6 ili 6:30, dobro?
- Naravno. - Hvala vam.
- Doviđenja, gospođo Bast. - Doviđenja.
Dobar dan, Willy.
Imaš sreće. Baš sam se spremao da krenem.
Dobar dan, Franz.
Oh, izvinite.
Ovo je Maca,
moja Maca.
A ovo je Willy.
Mi se poznajemo. Radili smo zajedno i tako to.
- Dobar dan. - Dobar dan.
Ja moram da idem, Franz.
- Vidimo se večeras, draga. - Doviđenja.
Pa, šta sad kažeš? Daj mi ruku.
Ovo pile izgleda dobro.
Šta ti misliš, je li u redu? Ona je anđeo. Pravi anđeo, kažem ti.
Zar nisi video kako nevino izgleda, i kako je slatka?
Naravno da sam video.
Čudio sam se kako devojka koja se kurva može da izgleda tako.
- Ona se kurva zato što me voli. - Oh, čoveče.
Dobar dan, Maxie.
- Dobar dan, Franz. - Momci, vreme je divno.
Pivo. Duplu ljutu. Pivo s penom. Waldmeister ili Jägermeister?
- Waldmeister. - Dobro, Waldmeister.
Ćao, ptičice.
Dođi. Mogao bi prvo da doneseš rakiju.
Franz, Franz,
šta su to uradili s tobom?
Šta je problem, Maxie?
Hoćeš li da mi držiš propoved svaki put?
Nije to propoved, Franz, to je istina.
Ili ja možda grešim?
Zar se nisi zakleo da ćeš ostati pošten?
"Pođi sa mnom," reče starac svome sinu i krene,
i sin ide za njim u planine.
"Koliko dugo još, oče?"
"To ne znam. Samo me prati."
Idemo uzbrdo, nizbrdo, kroz doline.
Put je dug. Sad je podne.
"Evo nas. Pogledaj naokolo, sine moj.
Tamo je žrtvenik."
"Bojim se, oče."
"Zašto se bojiš, sine moj?"
'Probudio si me rano i odveo od kuće.
Zaboravili smo ovna kojeg treba da zakoljemo."
'Da,
zaboravili smo ga."
"Bojim se, oče."
"i ja se bojim sine moj.
Priđi mi bliže.
Ne boj se.
Moramo to učiniti."
"Šta moramo učiniti?"
"Ne boj se, sine moj. Učini to s voljom.
Priđi mi bliže.
Već sam skinuo kaput.
Neću da okrvavim rukave."
"Bojim se jer ti držiš nož."
'Da, ja držim nož.
Moram da te zakoljem,
moram da te žrtvujem.
Gospod je zapovedio.
Ti to treba da želiš, sine moj."
"Neću da me zakolješ."
"Ne plači, sine moj.
Ako ti nisi voljan, ja to ne mogu da učinim.
Pristani na to dobrovoljno.
Šta ćeš kod kuće?
Gospod je više nego kuća."
"Ne mogu.
Da, mogu. Ne, ne mogu."
"Primakni se. Vidi.
Ja već držim nož.
Pogledaj ga.
Oštar je.
Spreman je za tvoj vrat."
"I kroz moj grkljan?"
'Da."
"Onda će krv poteći napolje."
'Da. Gospod naređuje.
Hoćeš li?"
"Ne mogu još, oče."
"Ne smem te ubiti.
Ako to uradim,
mora biti tako
kao da si ti to sam uradio."
"Uradio, ja, sam?"
'Da,
i ne smeš se bojati.
I da ti nije do života,
tvoga života.
Ti ga predaješ Gospodu.
Primakni se."
"Gospod, naš Bog, to hoće?"
'Nećeš biti kukavica."
"Stavi nož na moje grlo.
Čekaj. Daj da zavrnem kragnu tako da mi vrat bude slobodan."
Ti to moraš hteti,
i ja to moram hteti.
Mi ćemo to zajedno učiniti.
Onda će Gospod pozvati.
Mi ćemo ga čuti kako zove:
'Prestani!"'
'Da."
"Dođi ovamo. Daj mi svoj vrat."
"Tako. Ne bojim se. Činim to rado.
Postavi nož, ubodi. Neću plakati."
I sin zabaci glavu unazad. Njegov otac zađe iza njega,
pritisne mu čelo, desnicom podigne nož za klanje.
Sin hoće.
Gospod zove, Obojica padnu na lice.
Kako zove glas Gospodnji?
"Aleluja!
Poslušali ste me.
Aleluja!
Živite. Aleluja!
Prestani. Baci nož u ponor.
Aleluja! Ja sam Gospod kojega slušate, i kojeg uvek morate slušati.
Aleluja!"
Navikao si da živiš grešno. Krenuo si lošim putem.
Onda si ubio Idu, i odrobijao.
A sada?
Vidiš, čak nemaš ni odgovor. Vratio si se ponovo tamo gde si i bio.
Ida je sada Maca, ti si izgubio jednu ruku,
a počeo si ponovo i da piješ, baš onako loše kao i pre.
To znači samo jedno sve će se ponoviti, samo gore.
A onda će ti biti kraj, Franz.
Koješta. Jesam li ja za to kriv?
Jesam li ja želeo da postanem podvodač?
Prekini. Uradio sam ono što sam mogao: Sve što je u ljudskoj moći.
Ti to znaš, zar ne?
Ja sam čak izgubio i ruku. Neka se samo neko usudi da kaže nešto. Sit sam svega.
Zar nisam dao sve od sebe?
Zar nisam jurio naokolo ujutro, u podne i po noći?
Iznenada mi je sinulo.
Dobro, ti si u pravu. Šta se to mene tiče?
I tako nisam više pošten čovek.
Ja sam podvodač,
ali ja se toga ne stidim.
Uostalom, šta si ti? Od čega ti živiš?
I ti živiš od drugih ljudi, zar nije tako?
Jesam li ikada ikog iskorištavao?
Ti me znaš, Franz. Znaš ti mene jako dobro.
Ti znaš da ti ja ne bih govorio ovo da mi nije stalo do tebe.
Znaš ti to jako dobro.
Da, možda.
To je istina, Franz.
Jednu stvar mogu da ti kažem: Opet ćeš završiti u zatvoru,
ili s nožem u stomaku.
Naravno, ja ću dobiti nož u stomak. To je u redu.
Ali pazi šta ti ja kažem, Maxie:
Samo što će prvo taj drugi da isproba moj.
Ima jedna stvar koju ne razumem, Franz,
da to nastavljaš da radiš samom sebi. Ista stara priča.
Pa, uvek dođem ovde.
Vidiš?
To je ono što mislim:
Ti uvek dođeš ovamo.
Važno je ne držati se istih starih stvari. Zar ne razumeš?
Dobro, to je možda istina. To je moj udes.
Ipak, to neće trajati doveka.
Da, ali...
Nema ali, Franz.
Ali... Ja znam šta:
Danas je ovde sastanak,
za jedno pola sata.
Oni pričaju o takvim stvarima.
Ići ćemo zajedno.
Sastanak? U po bela dana?
Da. Zašto da ne?
Pored toliko nezaposlenih,
mogu da drže mitinge popodne.
A nekoliko momaka
koji još imaju posao a žele da budu prisutni danas će biti bolesni.
Dobro. Šta se koga tiče?
Nemačka država je republika a ko ne veruje u to
dobiće metak u čelo.
Parlament je dobar samo
da vara narod,
a to najbolje znaju stranke.
Pogledajte samo socijaliste:
Oni ne žele ništa, oni ne znaju ništa i ne mogu ništa.
Imaju najviše mesta u parlamentu,
ali ne znaju šta da rade s tim.
Sve što znaju je da sednu u klupske fotelje,
zapale cigare i čekaju da postanu ministri.
I za to su radnici dali svoje glasove,
i dali novac iz svog džepa, da bi 50 ili 100 ljudi
moglo da se deblja na njihov račun.
Socijalisti nisu osvojili državnopolitičku vlast.
nego je državnopolitička vlast osvojila socijaliste.
Zbog tog mi nećemo više glasati.
Nećemo više glasati, za ovakav sindikat,
Bolje da idemo na izlet u prirodu. A zašto?
Zato što su glasači umorni od zakonitosti,
a zakonitost znači prinudu,
grubu silu vladajuće klase.
Oni žele da spreče da primetimo
šta je zakonitost i šta je država.
a mi ne možemo da ni da privirimo u državu ni kroz kakvu rupu, ni kroz kakva vrata,
zato što bi tada i najveća budala shvatila
da je još jedan lakoveran glasač.
Jedan iz stada, samo jedan iz stada.
Postoji velika udaljenost
između njega
i države
u koju on misli da veruje
čiji je deo.
Buržoazija
i socijalisti
i komunisti
raduju se i viču u istom horu:
"Sav blagoslov
dolazi odozgo.
Od države,
od zakona,
od višeg reda.
Sloboda
je utvrđena ustavom."
Istina je da je sloboda utvrđena tamo,
određena toliko tvrdo da se zaglibila.
Vi ćete uskoro shvatiti, dame i gospodo,
koliko je čvrsta ta sloboda.
Biće izbori, i ponovo će biti izbori,
i svaki put, oni će govoriti ovaj put će biti bolje,
sigurno.
Ali kažem ja vama, dame i gospodo,
koliko će biti bolje.
Na primer, uskoro će nam biti oduzeto pravo na štrajk.
Ali imaćemo giljotinu
Arbitražne komisije,
ispod nje se možete slobodno kretati.
Ne, dame i gospodo,
ja vam kažem, to je samo zatvoreni krug
večnog slepila,
i ništa se neće promeniti.
Parlamentarizam produžuje
bedu radničke klase.
Egipatski robovi
radili su bez mašina
decenijama na grobnicama Faraona.
Evropski radnici
rade decenijama na mašinama
da gomilaju nečiju privatni imovinu.
Napredak?
Možda.
Ali za koga?
Uskoro ćeš raditi,
da pomogneš Kruppa u Essenu ili Borsigu
da zaradi hiljadu maraka više mesečno.
Kakav izbor imaš osim rada, ako želiš da živiš?
Samo trenutak.
Stani mirno za trenutak.
Reci mi, molim te, kakva je razlika između tebe
i nekog Socijaldemokrate.
Pa...
Da li me to pitaš ozbiljno?
Sigurno da te pitam.
Vidiš, ti stojiš za svojim strugom
i nosiš svojih pet para kući,
a tvoje akcionarsko društvo
deli dividende od tvog rada.
Evropski radnici robuju mašinama
decenijama, gomilajući privatnu imovinu.
- Je li to istina ili nije? - Jeste, dobro.
A šta ti radiš?
Hajde, Franz,
kaži ti njemu.
Dođavola.
Mene ne zanimaju politički razgovori.
Ovo nije politički razgovor.
Mi razgovaramo o nama.
Reci.
Kakav posao imaš?
Postoji kosac čije je ime Smrt.
Na bregovima ja plačem i vičem
i kod stada u pustinji se jadam,
jer tako su opustošena da nikoga nema,
jer nestalo je sve, i ptice nebeske i stoka,
otišlo je sve.
Hajde.
Kaži nam šta ti radiš.
Oh, idem naokolo.
Uradim ponešto.
ali ne radim.
Puštam druge da rade za mene.
Onda si ti preduzetnik, imaš zaposlene.
Koliko ih imaš?
I šta tražiš ovde kod nas, ako si kapitalist?
Ja hoću da od Jerusalima napravim gomilu kamenja i stanište kojota,
i hoću da opustošim Judine gradove,
tako da niko ne stanuje u njima.
To je samo
izgovor.
Kako, molim?
Čoveče, zar ne vidiš da imam samo jednu ruku?
To sam platio zato što sam radio.
Zato ne želim više ništa da čujem o poštenom poslu.
Ja još uvek ne razumem, brašo,
kakav ti je to posao.
Ako to nije pošten posao,
onda je nepošten.
Baš je tako. Konačno je shvatio.
Dođi ovamo, Willy.
Upravo je tako:
Nepošten posao.
Tvoj pošten posao je robovanje. To si sam rekao malopre.
To je pošten posao, i ja sam naučio svoju lekciju.
Dobro, znači ti ne radiš.
Čini se da ne živiš ni od socijalne pomoći.
Ne, ja ne primam socijalnu pomoć.
Onda samo pitam,
a sve me se drugo ne tiče,
šta ti tražiš ovde.
Samo sam čekao kad ćeš to da me pitaš.
Ti si baš malopre govorio o prokletom robovanju za nadnicu,
i rekao si da smo izigrani
i nemamo kuda da se okrenemo.
Da, ali onda dalje više nisi slušao.
Govorio sam o odbijanju da se radi.
Ali da bi to uradio, prvo moraš imati posao.
Ja odbijam da radim.
To nam ne koristi.
Ti prosto možeš da legneš u krevet.
Ja sam govorio o štrajku,
masovnom štrajku,
generalnom štrajku.
I to je ono što ti zoveš direktnom akcijom?
To je samo priča. Pričaš i samo pričaš,
ali ipak ideš na posao i jačaš kapitaliste.
- Ti si idiot. - Hej.
Praviš im granate,
koje će oni kasnije ispaliti i ubiti te.
I ti ćeš meni da držiš lekciju?
Jesi li čuo ovo, Willy?
Čoveče, i ti ćeš meni da pridikuješ.
Ja te još jednom pitam šta ti radiš.
A ja ti ponovo kažem: Ništa!
Govno.
Možeš da me poljubiš u dupe,
pošto
ne bi trebalo ništa da radim,
prema tvojoj teoriji.
Ja ne jačam ni jednog kapitalistu.
Jebe mi se za svo tvoje zanovetanje i štrajkove
i na ono što će iz toga proizaći,
što se pretpostavlja da će se desiti jednog dana.
Jebe mi se za to.
Treba da staneš na svoje noge. Ono što treba, ja radim sam.
Ja sam sam sebi dovoljan.
No, pa onda pokušaj sam!
Sam ne možeš ništa da učiniš.
- Treba nam borbena organizacija. - Šta?
Mi moramo da uspostavimo
borbenu organizaciju. Razumeš?
To treba da osnujemo:
- Borbenu organizaciju. - Organizaciju.
Voleo bih da znam šta se dešava u tvojoj glavi.
Stvarno bih voleo da znam.
S jedne strane, pridikuješ i kažeš da si protiv svakog sistema,
svake vrste poretka
i svih organizacija.
S druge strane,
hoćeš da osnuješ borbenu organizaciju.
Zar ne vidiš da nešto s tvojom glavom nije u redu?
Zar ne možeš da vidiš to?
S tobom samo govorim uzalud.
Ti si zatucan. Imaš mentalnu blokadu.
Ti ne znaš šta je glavno kod proletarijata:
Solidarnost.
To ti ne znaš.
Alo? Ima li koga?
Bože moj, ne plaši me tako. To nije dobro za moje srce.
Oh, shvatam.
Udara ti srce, zar ne?
I to.
Herbert je ovde.
Shvatam.
Mogu li da ti predstavim mog prijatelja Willy?
- Ovo je moja najdraža prijateljivca, Eva. - Dobar dan.
Dobar dan.
Uđite.
Društvo iskazuje svoju zahvalnost i otvoreno je za dalju saradnju.
Ko je to, srce?
Zvuči kao onaj grozan momak Franz Biberkopf.
Čuli ste dobro, generale.
Vaše uši su još uvek najbolje rade od svih organa koje posedujete.
Kao stručnjak, moram to da pobijem nedvosmisleno.
Vi to znate najbolje, gospođo.
Svako ima pravo na mišljenje.
- Jesam li ja u pravu, ili nisam? Dobar dan, Herberte. - Dobar dan, Franze.
- Nismo se dugo videli. - Pa, kad ne održavamo vezu...
Bio sam u Breslau nekoliko dana.
Isuviše sam učtiv da bih pitao kakav posao odvlači čoveka u provinciju.
Hajde da nešto popijemo.
Šta te dovodi u ovaj zabačeni deo grada u po bela dana?
Bio je neki miting baš iza ugla.
- Živeli. - Politika ovih dana.
U sadašnjoj gužvi, niko ne zna šta se dešava.
- Baš tako, gospođo. - "Gospođo."
Zato morate ići u korak s vremenom.
Willy je možda mlad,
ali on ima mišljenje i ideje
o kojima mi nismo razmišljali u njegovim godinama. To je istina.
Mladi ljudi su danss napredniji. Imaju veća interesovanja, više razmišljaju.
Naravno. Imaju više vremena.
Naravno da imaju više vremena, kad su nezaposleni.
Moramo nekako da iskoristimo naše vreme,
a razmišljanje je jedna od nekoliko retkih stvari na svetu
koje ne koštaju ništa.
Da li si nešto naučio?
Naučio sam nešto.
Naučio sam da je postojeći društveni poredak zasnovan na ekonomskom,
političkom i društvenom porobljavanju radnih ljudi.
To se iskazuje preko prava svojine, monopola vlasništva,
a u državi, na monopolu vlasti.
Proizvodnja je danas usmerena ne na zadovoljavanje prirodnih ljudskih potreba,
već na izgled...
Na izgled da se ostvari dobit.
Sav tehnološki napredak
povećava bogatstvo vladajuće klase u beskraj,
U besramnoj srazmerii prema bedi
širokih delova društva. Živeli.
Da li si to misliš iskreno?
Budi pošten. Da li sto iskreno misliš?
Da, iskreno.
Čak i da je tako,
zamisao je sasvim jednostavna, zaista.
Naime, to da država, a to znači policija,
čini sve da pomogne
i zaš*** prava ljudi koji već poseduju sve.
A ostali, oni koji rade,
čak ni ne pomišljaju...
...Ja ne znam,
da preduzmu nešto
protiv toga,
ili...
Ili da traže svoja prava
ili bilo šta drugo.
Živeli.
Ti kažeš da više nema poretka.
Tako je.
To je besmislica.
To nije moguće. Šta bi svet postao da nema poretka?
Po mom mišljenju,
to mora da bude ovako.
Postoje ljudi koji treba da budu sigurni
da mogu mirno preći preko ulice.
Bravo.
Naučili su te šta treba da misliš.
Ne budi dete:
Večina ljudi su budale
zato što
to nekako
nije prirodno
da ovde ima granica.
Zemlja,
ili bilo šta drugo,
pripada u prvom redu čoveku.
Šume i sve ostalo.
Bilo koje ograničenje je veštačko.
Zato su vas naučili da ovde mora da postoji neka vrsta reda
i ljudi se prisiljavaju na to.
To je potpuno jasno zato što
svet,
shvatate,
i sve je je nekako,
drveće, životinje, i sve što raste,
sve to može da radi samo za one
koji žele dobit od toga,
kad je to nekako...
Kad je sve to nekako podeljeno.
Kad je nekako...
Kad je nekako sve to podeljeno.
Tada oni imaju sve bolje pod kontrolom i...
Uključujući i ljude.
Onda su oni nekako... Kako da se izrazim?
Oni su korisniji.
Korisniji za one koji vladaju.
Pa, ja bi sad stvarno trebalo da krenem. Treba da se nađem s Macom.
Zamoli je da bude na Mocca Fix u 7, hoćeš li?
- Hoću. - Willy, hajde da popijemo još po jednu.
Misliš li da je ovo čudno.
Zašto misliš da je čudno?
To da je moguće govoriti i misliti za i protiv
iste stvari u isto vreme. To je stvarno čudno.
Pa, dobro,
takav je život.
Kraj devetog dela
Preveo Mita